Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mitovi123

Marketing

Blagdani

Samhain

Iako se tijekom stoljeća uvelike promijenila, drevna keltska (irska, škotska, velška) svetkovina nazvana Samhain je, smatraju mnogi, preteča naše suvremene Noći vještica. Samhain je bio prvi dan keltske Nove godine, a slavio se 1. studenog. To je isto tako bio i Dan mrtvih, vrijeme za koje se vjerovalo da je dušama onih koji su umrli tijekom godine dopušten pristup zemlji mrtvih. Bilo je to vrijeme kada su, kako se vjerovalo, duhovi lutali naokolo. Ta se svetkovina isto tako povezivala s godišnjim dobom: Samhainom bi usjevi bili obrani a životinje dovedene iz udaljenih polja.

Bio je to i prvi dan nove godine i prvi dan zime. Kao prijelazna točka u godišnjem kalendaru, veliki broj vjerovanja i obreda povezuje se s tim danom. Vrata koja dijele svjetove živih i umrlih, ovoga svijeta i svijeta duhova, bila su otvorena, prepreke između ovoga svijeta i onog sljedećeg su srušene, a dušama onih koji su umrli tijekom godine bilo je dopušteno da uđu na drugi svijet. Na Samhain su se palili krjesovi, neki kažu da bi osvijetlili put duhovima, dok drugi tvrde da je to zato da bi ih se zadržalo podalje od kuća. S vjerovanjem u lutajuće duhove mrtvih došao je i običaj pripremanja žrtava u obliku posebne hrane te odijevanja poput tih duhova i poput divljih životinja. Možemo samo nagađati o vezama što su ih ljudi stvarali između žetve usjeva, klanja životinja i smrti ljudskih bića u životnom ciklusu; ili između paljenja vatri na početku zime i rastuće tame, između oponašanja lutajućih duša i štovanja istih te između ritualiziranih i stiliziranih žrtava u hrani duhovima i njihovim prikazima: stvarnim ljudskim bićima koja za život trebaju hranu. Međutim, kako su i Roger D. Abrahams i Henry Glassie istaknuli u drugim kontekstima, te su veze bile racionalne i utemeljene na zdravom razumu.

Imbolc je u orginalu keltski praznik. Slavi se u noći između prvog i drugog dana mjeseca veljače (ovisno o tradiciji može se slaviti i u noći između zadnjeg dana mjeseca siječnja i prvog dana mjeseca veljače pa čak i u neko drugo vrijeme između 29-og siječnja i 3-eg veljače ) Slavlje zapravo počinje, kao i kod ostalih wiccanskih praznika, nakon zalaska sunca i traje do zalaska sunca slijedećeg dana. Njegova je glavna svrha proslava prestanka zime i skorog dolaska proljeća tj. preporoda topline, svjetlosti i plodnosti. Njegove interpretacije su zapravo jako različite pa će neki taj praznik vezati uz irsku božicu Brighid (Sv. Brigitu), drugi uz rađanje janjadi i pojavom mlijeka kod ovaca (svježeg mlijeka u vrijeme kad je kravlje mlijeko ponegdje bilo nedostupno) a neki uz oporavak Boginje nakon rađanja Boga Sunca.
Imbolc je praznik pročišćenja, preporoda, rješavanja starih dugova i loših navika. Često je vezan uz inicijacije u koven ili samoinicijacije. Wiccani čiste svoje domove od podruma do krova, plačaju zaostale račune i slično da ne bi nikakvi zaostali poslovi poremetili proslavu Zemljinog preporoda, tako da ga se može smatrati i praznikom “pripravnosti”.
Hrana za Imbolc-suncokretovo i bundevino sjemenje, kolači od maka, ječmena pogača, peciva, sve vrste mliječnih prerađevina, grožđice, luk, češnjak, papar, začinjena vina i biljni čajevi
Incensi (mirisi) Imbolca- tamjan, vanilija, ljubičica, cimet
Boje- bijela, roza, svijetlo zelena, žuta, smeđa, crvena
Kristali- tirkiz, ametist, granat, rubin
Aktivnosti- duge šetnje prirodom u potrazi za nagovještajima skorog proljeća, skupljanje kamenja, paljenje svijeća (u krugovima), mogu se paliti i krijesovi

Beltane
Poznat i kao Prvi svibanj, Beltine, Beltaine, Bealtaine, Bealltain, Samradh, Cetsamain, Cyntefun, Valpurgina noć.Festival vatre i plodnosti. U Kolu godine stoji nasuprot Samhainu. Obilježava transformaciju Božice od djevojke do majke, ulazak u plodnost, odnosno prelazak iz prve polovine godine u drugu polovinu. Predstavlja sjedinjenje Božice i Rogatog Boga, razmnožavanje životinja, oplođivanje biljaka.

U noći s 30. travnja na 1. svibanj, za vrijeme Beltanske noći odnosno Valpurgine noći, pale se krijesovi, procesije nose upaljene baklje, vještice se skupljaju na svojim sastajalištima. Cailleach Beara (Cally Berry) ove se noći pretvara u kamen i neće se vratiti u svoje normalno obličje sve do Samhaina. Ovo je doba Bela, Baala, Belenosa, odnosno Valpurge u čiju se čast pale kresovi. U Škotskoj su postojale Baalove žrtve koje su se žrtvovale da bi se osigurala dobra godina. Paprat koja se skuplja u ponoć 1. svibnja služi za zaštitu od zlih utjecanja i za otkrivanje skrivenog blaga. Nekad se bijeli glog smio brati samo na 1. svibanj. Ruža koja se posadi ovog dana ponovno će cvjetati u jesen.

beltanske vatre – pale se u parovima tri puta tri čovjeka, ili tri puta devet ljudi, velikom bakljom. U Škotskoj su se palile glogovim kolcem i poticale hrastovim. Ljudi su preskakivali plamen za dobru sreću i plodnost. Stoka se vodila između dvije vatre da bi se blagoslovila. Govorilo se da ako dim beltanske vatre ode prema sjeveru, doći će hladna zima, ako ode prema jugu, proljeće će biti blago. Pepeo beltanske vatre čuvao se i koristio za čarolije plodnosti.

Ovo je dan rituala plodnosti i vesele svetkovine, obnavljanja seksualnosti i bacanja ljubavnih čarolija. Prave se košare, pune cvijećem, nose se vjenčići od cvijeća i odijeva se zelena odjeća, vještice gole plešu oko usjeva ili jašu na metlama kroz polja da bi se osigurala njihova plodnost. Ostavljaju se pokloni vilama. Odaje se počast kućnim božanstvima. Ovo je doba svetkovine sljedećih božanstava: Maeve, kraljice Beltane, Tanit, Flore, Maie, Maie Maestas, Danu, Danaan, Lune, Asherah, Guinevere, Dea Dia, Zelenog Čovjeka, Cernunnosa, Pana, Bona Dea, Bel. Biljke koje se vezuju uz ovaj dan su bijeli glog, hrast, jarebika i neven. Životinje: zec i koza.

U jutro prvog svibnja treba promatrati izlazak sunca i umiti lice u jutarnjoj rosi jer na ovo jutro ona ima magična svojstva i osigurava ljepotu. Treba meditirati uz izvore jer oni cijele i daju životno važna svojstva i kvalitete koja samo takva sveta mjesta imaju i u kojima se odražava Božica. Bere se cvijet bijelog gloga.

Lughnasadh - ili Lamas

Ovo je svetkovina kraja ljeta u kojoj se slave žitarice i hrana od njih. To je vrijeme slavlja nakon teškog rada nakon koga se žanju njegovi plodovi i pune ambari i kada se osjeća sigurnost da neće biti nedostatka hrane za vrijeme oštrih zima. Ovo je festival smrti i ponovnog rođenja. Označava ga smrt kukuruznog duha koji se žrtvuje ljudima da bi mogli preživjeti. Festival počinje košenjem žitarica pomoću srpa u obliku polumjeseca i taj ritual predstavlja kastraciju. U prošlosti su znali ubiti neku važnu mušku osobu i njenom krvlju škropiti polja da bi se osigurala njihova plodnost. Također, čišćenje i mlaćenje žita od ljuske nekada je bilo predstavljeno doslovnim mlaćenjem neke osobe ili lutke koja ju je predstavljala.

Ovo je magično doba koje je u uskoj vezi s bogovima i duhovima žitarica koje osiguravaju plodnost zemlje i blagostanje zajednice. U mnogim zemljama prvo ubrano voće ili prve pobrane žitarice žrtvovane su bogovima ili vladarima ili duhovima predaka. U drevnoj Europi spaljivane su kukuruzne lutke ispod brda od vapna, da bi se u proljeće iskopale iznikle klice. U sjevernoj Europi kraljica žetve predstavljena kao Cerera bila je krasno odjevena i okrunjena cvijećem i imala je snop žita ispod ruke, a kosu u drugoj ruci. Nosili su je u veseloj svetkovini na košnju, i jednako tako s košnje. U nekim krajevima kraljica žetve bio je muškarac odjeven u žensku haljinu i vozio se u kolima koja su vozili konji pokriveni bijelim plahtama. U nekim krajevima Europe osoba koja učini zadnji zamah kod košnje nazivala se Sin kukuruzne majke. Bio bi vezan uz njen kip, pretučen i nošen kroz selo. Vjerovalo se da će osoba koja ponese posljednji pokošeni snop imati dijete ili se udati/oženiti sljedeće godine. U Francuskoj i Njemačkoj granje i žbunje se kitilo kukuruzom i nazivalo Žetvenom djevom. Ona se nosila kući na zadnjim kolima i stavljala na krov staje ili seoske kuće gdje bi ostala sve do sljedeće godine. U nekim drugim krajevima Europe ona se stavljala na posljednju stabljiku u polju. U Štajerskoj bi najstarija udana žena napravila lutku u obliku žene. Za tu se lutku vjerovalo da će štititi od najezde miševa. Od najboljeg zrna se pravio vijenac ukrašen cvijećem i njega je nosila najljepša djevojka koja bi bila predstavljena seljaku vlasniku njive. Vijenac bi zatim bio obješen u hodniku njegove kuće i s njega bi se sedam godina uklanjalo zrnje.

Post je objavljen 29.03.2010. u 14:43 sati.