Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/mitovi123

Marketing

Mitovi

Mit o postanku mliječnog puta

Prema legendi, Herkul je bio sin smrtnice Alkmene iz Tebe koja je zatrudnjela s Jupiterom (Zeusom). Kad se rodio, ona ga iznese izvan grada i ostavi ga da umre jer se bojala osvete Jupiterove žene Junone (Here). Ali Minerva (Atena), boginja mudrosti i Herkulova zaštitnica, dosjetila se ne samo da mu spasi život nego i da mu pruži besmrtnost. Kao slučajno dovede Junonu do mjesta gdje je ležalo dijete i nagovori je da mu se smiluje i podoji ga. Herkul uze sisati tako pohlepno da Junonino besmrtno mlijeko brižnu preko nebesa, gdje postade Mliječni put. Odande kamo je na zemlju pala koja kaplja nikoše ljiljani.

Narcis i Eho

Narcis je bio sin rjecnog boga Kefisosa i bio je tako lijep da svi koji su ga vidjeli zaljubili su se u njega. On sam je pak odbijao njihovu ljubav. Isto se to desilo i nimfi Eho koja nije mogla vise ni na sto da misli. Hera ju je nekad prije kaznila da nikad prva ne moze kontaktirati neku osobu a sa druge strane kad neko drugi prica da i ona prica istovremeno. I ona je pocela da ga proganja i svaki put kad bi se on oglasio u sumi ona bi to isto ponovila za njim sto je njega naravno ljutilo. To ju je povrijedilo i postidilo tako da se pocinje sakrivati sve dok samo glas nije ostao od nje. Cak i danas se kaze da zivi po brdima i sumama ali je niko ne moze vidjeti ali moze cuti.
Afrodta se zbog toga naljutila na Narcisa sto je odbio Eho ali i jos neke druge nimfe i kaznila ga je da se zaljubi u samog sebe. To se desilo jedan put kad se vratio iz lova i kad se htio napiti vode u jednom zdencu vidjevsi svoj odraz u cistoj vodi. I sve je vise zelio da gleda svoj odraz ( nesto kao zene danas :D) ali svaki put kad bi pokusao da ga dirne nestao bi taj lik. I tako je potrosio cijeli zivot i kad je zadnji put uzdahnuo i umro na tom mjestu je izniknuo cvijet. Bijeli narcis.

Pandorina kutija

Titan Epimetej dao je svim životinjama dobre osobine. No, kad je na red došao čovjek, više nije bilo nijedne osobine. Prometej je osjećao da je čovjek superiorniji nad životinjama i da treba imati neki dar koji nije imala nijedna životinja. Tako je od Zeusa ukrao vatru i dao je ljudima.

Zeus je bio bijesan i odlučio je kazniti i Prometeja i njegovu kreaciju - čovječanstvo. Zeus ga je okovao u neprobojne okove i poslao orla na nj da mu svaki dan kljuca jetru (orao je bio Zeusova sveta životinja). Prometej je bio besmrtan te je jetra svakoga dana iznova bila obnovljena, ali i dalje je patio, sve dok ga nije oslobodio Heraklo dok je izvršavao svoje zadatke. Također je znao koja će Zeusova žena nositi dijete koje će ga svrgnuti, kao što je i on svrgnuo svoga oca Krona. Moguće je da ga je Zeus htio natjerati da kaže, a Prometej je odbio, stoga ga je Zeus okovao.

Da bi kaznio ljude, Zeus je naredio ostalim bogovima da načine ženu kao dar ljudima. Hefest ju je načinio od gline i dao joj oblik. Atena ju je odjenula, a Harite su je okitile ogrlicama koje je načinio Hefest. Afrodita joj je podala ljepotu, a Apolon glazbeni talent i dar iscjeljivanja. Demetra ju je naučila obrađivati vrt, Posejdon joj je dao bisernu ogrlicu i mogućnost da se nikad ne utopi, a Hermes joj je podao lukavost, hrabrost i šarm. I na kraju, Zeus ju je učinio lijenom, nemirnom i budalastom, a Hera ju je učinila znatiželjnom.

Prometej je svome bratu Epimeteju rekao da ne prima nikakve darove od bogova. Epimetej ga nije poslušao te, kad su bogovi poslali Pandoru na zemlju, zaljubio se u nju. Hermes mu je rekao da je ona Zeusov dar i upozorio ga je da ne dira Pandorinu posudu koja je bila njezin miraz. Epimetej je rekao Pandori da ne otvara tu posudu.

No, Pandorina je znatiželja prevladala te ju je otvorila. Sva su zla izašla na dotada bezbrižno čovječanstvo koje je živjelo u blagostanju - kuga, tuga, siromaštvo, zločin, očaj, pohlepa, starost, bolest, ludost, prkos, glad, prijevara itd. Odmah ju je brzo zatvorila, a unutra je ostala samo - nada. Svijet je bio vrlo hladan i turoban, a onda je Pandora opet otvorila kutiju te je nada izletjela van. Tako je čovječanstvo i u zlim vremenima dobilo i imalo nadu.

Druga inačica mita govori da je nada bila zapravo najgore od svih zala jer je bila jednaka strašnome predznanju. Pandora je tako, zatvorivši kutiju prije nego što je nada izašla van, spasila svijet od najgore štete.

Prokna i Filomela

Prokna je kći atenskog kralja Pandiona, žena tračkog kralja Tereja, a Filomela je kći atenskog kralja Pandonia i Proknina sestra. Filomela je živjela sretno kod svoga oca u Ateni sve dok po nju nije došao Terej da je odvede sestri u Trakiju. Terej se na prvi pogled zaljubio u Filomelu i umjesto da ju odvede u palaču odveo ju je u gustu šumu i nasilno ju htio obljubiti no ona se oduprijela zbog čega ju je zatvorio u neku kolibu da ju prisili na posustljivost. No nije uspio. Kad je nakon nekog vremena ponovo došao Flomela mu je rekla da neće šutjeti o ovom zločinu te joj je zato odrezao jezik. Filomela je u kolibi našla tkalački stan na kojem je napisala poruku svojoj sestri. Prokna ju je potajno oslobodila i odvela u palaču. Tereju su pripremile osvetu koju Zeus nije pustio nekažnjeno. Prokna i Filomela su ubile Terejevog sina kojeg je obožavao te ga poslužile za večeru. Nakon tog čina Zeus ih je pretvorio u ptice. Proknu u slavuja, Filomelu u lastavicu, a Tereja u pupavca

Dedal i Ikar

Dedal je bio jako uspješan umjetnik kojeg su svi poštovali. Jedina osoba koja je bila bolja od njega bio je njegov učenik Talos kojega je bacio s litice. Zbog tog je osuđen na smrt. No uspio je pobjeći iz zatvora na otok Kretu. Tamo je njemu i njegovu sinu kralj Minos pružio zaštitu i zatražio je od njega da sagradi labirint za njegova sina Minotaura jer ga je htio sakriti od ostalih. Također je naredio da nikom ne odaje tajnu labirinta niti da gradi sličnu građevinu negdje u blizini. No kako bi u to bio siguran zatočio je njega i njegova sina na Kreti. Dedal i Ikar su duže vrijeme smišljali plan o bijegu s otoka no nisu mogli pobjeći morem jer je u to vrijeme je mornarica kralja Minosa bila najjača u Grčkoj. Zato je Dedal napravio krila od perja ljepljenih voskom. Dedal i Ikar su poletjeli su iznad mora. Usprkos upozorenju da se previše ne približava suncu Ikar je ipak poletjeo više te se vosak otopio i Ikar je pao u more i utopio se. Dedal je znajući da ga u Ateni čeka smrtna kazna krenuo je na Siciliju gdje je sagradio palaču kralju Kokalu. Neki kažu da je tamo umro, a drugi da je ubio Minosa koji ga je proganjao te se s Tezejem vratio u Atenu

Prometej

Sin Japeta i Temide. Titan koji je pomogao Zeusu u pobjedi nad Kronom. Napustio je Zeusa kad je Zeus odlučio uništiti ljudski rod. Prometej je odlučio spasiti ljude. Da bi se spasili morali su naučiti pomoći sebi samima. Prometej im je zato ulio nadu i obdario ih snagom. Donio im je vatru s Olimpa i pokazao im kako se njome služi, zatim ih je naučio čitati i pisati, ukrotio im je velikog bika i stavio na njega jaram tako da im pomogne u obrađivanju polja, sagradio im je prvu lađu i odao im je tajnu liječenja. No to je bilo više nego što je Zeus mogao podnijeti stoga je naredio slugama Snazi i Moći da savladaju Prometeja i odvedu na kraj svijeta gdje ga je bog Hefest prikovao za stijenu. Kako je Prometej naslijedio moći proricanja znao je kada i kako će Zeus pasti. Kad je Zeus doznao za to poslao je boga Hermesa da to istraži, ali Prometej nije htio pregovarati s njim. Zato ga je Zeus srušio u bezdane dubine Tartara i nadao se da će srušit njegov ponos. No ni to nije uspjelo pa ga je onda Zeus prikovao za Kavkaz gdje je ljeti trpio žegu, a zimi su mu udove kočili strašni mrazevi no pritom mu je svako jutro orao kljucao komad jetre koji je preko noći narastao. U međuvremenu je Zeus učvrstio svoju moć te je postao blažim vladarom. Ništa ga nije uznemiravalo osim Prometejeve tajne te mu je Zeus ponudio pomilovanje u zamjenu za tajnu, no Pometej je odbio. Zeus je zatim dopustio njegovoj obotelji da ga posjeti koja mu je objasnila da Zeus više nije zao, Prometej je to prihvatio no nikako nije htio moliti za milost i dobiti ju. Dugo se nadao da će ga spasiti ljudi no jednog je dana došao Heraklo i oslobodio ga njegove muke. Zbog tog što nije izgubio svoj ponos i hrabrost Zeus ga je primio na Olimp, a Prometej je rekao Zeusu tajnu "neka Zeus ne stupa u brak s Tetidom jer će njezin sin nadmašiti svoga oca. Neka je uda za smrtnika i njezin sin tada neće ugroziti niti jednog boga".

Filemon i Baukida
Filemon i Baukida dvoje staraca koji su živjeli siromašno sve do posjeta boga Zeusa i njegova sina Hermesa koji su nakon dugog putovanja svijetom u ljudskom obličju predvečer stigli umorni u bogato selo gdje ih nitko nije primio u kuću da prenoće. Kada su stigli do kućice na jednom brežuljku u kojem su živjeli Filemon i Baukida. Primili su bogove u svoju kuću gdje su im ponudili ono što su imali. Kada je ponestalo vina bogovi su svojim moćima ponovo napunili vrč. Kada su Filemon i Baukida primijetili da imaju bogove u kući molili su da im oproste što su ih tako siromašno ugostili. Baukida je tada istrčala u dvorište po gusku koja im je čuvala kuću. Kada je Filemon istrčao za njom bogovi su ih pozvali da pođu s njima na vrh jedne gore te su od tamo promatrali kako bogato i oholo selo nestaje u vodenoj bujici, no njihova kućica je ostala netaknuta i pretvorila se u veličanstven hram. Time se bogovi nisu zadovoljili pa su upitali Filemona što želi i obećali ispuniti tu želju. Nakon razgovora sa ženom zamolio je bogove za milost da im budu sluge i čuvari novog hrama te kada dođe bog smrti po njih neka ih odvede u isti čas. I želja im se ispunila. Kada je došlo vrijeme njihove smrti pretvorili su se u stabla pred hramom.

Mit o Erosu i Psihi

Bili jednom kralj i kraljica i imali tri prelijepe kćeri. Dvije starije su sasvim dobro udali, ali po najmlađu, Psihu, mladoženja nikako da dođe: ni kraljević, ni bilo koji drugi mladić. Bila je, naime, tako lijepa da joj se svako divio kao kakvoj statui ili boginji. Ubrzo jse počelo pričati da Psiha u stvari i nije obična princeza već nova Afrodita, i mnogi su počeli da joj ukazuju božanske počasti. Priče o njenoj ljepoti su se širile, a daljine su je uveličavale. Na kraju su u zemlju njenog oca počeli hodočastiti muškarci iz cijele Grčke. Opustjeli su hramovi u Pafosu, u Knidu i na Kiteri, i ljudi su umesto Afrodite, počeli da poštuju Psihu.

Psiha tim obožavanjem nije bila oduševljena. Još je manje time bila oduševljena Afrodita. U srdžbi zbog nedopustive ljepote obične smrtnice odlučila se osvetiti. Naredila je svom sinu Erosu da rani Psihino srce strijelom ljubavi tako da se zaljubi u najružnijeg muškarca na svijetu.

U međuvremenu Psihin otac se obratio delfskom proročištu da pita za savijet kako da svojoj kćeri nađe mladoženju. Dobio je strašan odgovor: da je u vjenčanoj haljini odvede na visoku stijenu iznad ponora gdje će mladoženja doći po nju; biće to odvratni zmaj sa tijelom prekrivenim ljuskama. Protiv proročanstva koje je objavilo volju bogova nije bilo pomoći i kralj se teška srca pokorio. Kad je ostavio kćer na visokoj stijeni i otišao, dogodilo se čudo: dašak Zefira, boga zapadnog vjetra, lako je podigao Psihu i odnio je u dolinu ispod stijene. Učinio je to na molbu boga Erosa koji je doletio do stijene da izvrši zapovijed svoje majke, ali se u Psihu zaljubio na prvi pogled.

Psiha, nije znala za Erosovo uplitanje i svom spasenju se čudila. Još je više začudilo kad je na kraju doline ugledala raskošnu palaču. Ušla je i još se više iznenadila: nevidljive sluškinje pripremile su joj kupku, osviježenje i postelju. Bilo je dovoljno da samo nešto poželi i želja bi joj se odmah ispunila. Kad je Psiha nakon toga zaspala, tiho joj se primakao mladoženja: to nije bio strašni zmaj, već divni bog ljubavi Eros.

Eros je u svakom slučaju dobro znao zašto je od Psihe zatražio obećanje da nikada neće pokušati saznati kako on u stvari izgleda. Pod utiskom doživljene slasti prve ljubavi ona mu je to čvrsto obećala. I tako je Psiha počela da živi u prelijepoj palači, provodeći dane u samoći, čekajući noć koja joj je donosila ljubav nepoznatog ljubavnika. Jedino što je rastuživalo bile su misli na roditelje i sestre koje je sigurno mučila briga o njenoj sudbini.

Kad je glas o Psihinom nestanku došao do njenih sestara, vratile su se roditeljima da ih utješe. Otšle su i do stijene pored koje je ljudsko oko poslednji put vidjelo Psihu. Tamo su gorko plakale i Psiha je zamolila svog dragog da joj dopusti sastanak sa sestrama jer će one, kad im kaže kako živi, prestati tugovati. Eros je opomenuo Psihu da je taj sastanak spojen s velikim opasnostima i nagovarao je da odustane od toga. Sva Erosova uvjeravanja ostala su bez uspjeha.

Sestre su se iskreno obradovale sastanku, ali kad su ugledale prelijepu palaču u kojoj je živjela njihova najmlađa sestra, u njima se probudila zavist. Počele su ispitivati Psihu o njenom mužu i poželjele ga upoznati. Psiha je okolišala i odgovorila da joj je muž ljep mladić koji većinu vremena provodi u lovu, darivala ih zlatom i nakitom i pozvala Zefira da joj sestre odnese nazad na stijenu iznad doline.

Na povratku izbila je potiskivana zavist Psihinih sestara. Zato su odlučile šutjeti o njenoj sreći i počele kovati planove kako da se domognu njenog bogatstva.Psiha kad je saznala da očekuje dijete, zamolila je svog dragog da joj opet dozvoli susret sa sestrama. Erosovo odgovaranje na ovaj put nije ništa koristilo i tako je Zefir opet donioeo njene sestre u dolinu. One su glumile radost zbog očekivanja djeteta i zapitkivale Psihu o njenom mužu. Psiha je već zaboravila šta im je prvi put rekla i opisala ga kao solidnog gospodina srednjih godina koji se bavi trgovinom, a koji je upravo na putu u dalekoj tuđini. Sestre su iz toga zaključile da Psiha i ne zna tko joj je muž, a kad im je prilikom njihove sljedeće posjete to i priznala, počele su da je uvjeravaju da joj je muž onaj odvratni ljuskavi zmaj o kome je govorilo proročanstvo. Nagovorile su je da se u to sama uveri: da pod posudu sakrije svjetiljku i kad joj muž zaspi da mu osvijetli lice pa će tako saznati tko je on. U znak svoje velike ljubavi povjerile su joj i način na koji će se spasiti: dale su joj oštar nož da ga ubije.

Psiha je pod uticajem svojih sestara i zbog mučne neizvjesnosti odlučila prekršiti dato obećanje. Kad joj je dragi noću zaspao, otkrila je pripremljenu svjetiljku, uzela nož i prišla postelji. Mutno svjetlo otkrilo je da joj je muž sam bog ljubavi Eros. Obradovana htjela ga je poljubiti, ali kad se nad njega nadvila, kap vrelog ulja iz svjetiljke pala mu je na rame. Bog ljubavi prenuo se iz sna i obuzet srdžbom što je Psiha prekršila dato obećanje, htjeo je odmah da odletjeti. Ali Psiha je, ne gubeći prisustvo duha, obgrlila njegove noge i u sljedećem trenutku oboje su letjeli visoko u oblacima.

Let nije dugo trajao. Psiha je brzo izgubila snagu, a Eros nije htjeo da da ona pogine. Vratio je na zemlju i s gorčinom joj prebacio njenu izdaju. Kad je zatim napustio, očajna Psiha nije znala šta da radi i u očajanju se bacila u obližnju rijeku. Ali vodena struja je, iz ljubavi prema Erosu, opet iznijela na obalu. Izmučena čežnjom za dragim i željom da umre, što joj je bilo uskraćeno, Psiha se uputila da sestrama naplati njihovu izdaju kojom su je bacile u nesreću.

Najprije je posjetila najstariju i rekla joj da je morala pobjeći od muža jer se, kada ju je prilikom posljednje njene posjete potajno videjo, zaljubio u nju i sada čezne samo za njom. Sestra je na to pohitala do stijene i u nestrpljenju da je Eros prihvati skočila u dubinu. Zefir nije imao naređenja da je ponese i ravnodušno je dozvolio da ona izgubi život na stjenovitoj padini. Na isti način je poginula i druga Psihina sestra.

U međuvremenu je Afrodita saznala za pustolovinu svog sina. Strašno se razljutila i poslala svoje pratilje da joj odmah dovedu njegovu ljubavnicu. Kad im nije pošlo za rukom da pronađu Psihu, Afrodita je zamolila Hermesa, glasnika bogova, da svuda oglasi da će onaj ko pronađe Psihu dobiti bogatu nagradu. A nagrada zaista nije bila mala: "sedam sočnih poljubaca od same boginje ljubavi". Ljudi su grozničavo počeli tražit Psihu, ali nesretnoj ženi više nije bilo stalno ni do čega i sama je došla Afroditi.

Nikada se jasnije nije potvrdilo koliko je ljubav zapravo bliska mržnji: ugledavši pred sobom ženu ljepšu od sebe, boginja ljubavi pretvorila se u boginju zlobe. Kad je doznala da Psiha očekuje dijete i da će tako postati baka razbjesnila se.

Psiha je dobila tri zadatka. Ako ih riješi, spasiće sebi život. Boginja je pred nju rasula gomilu pšenice, ječma, prosa, maka, graha i sočiva, pomiješala zrna i naredila Psihi da do večeri razdvoji zrna u posebne gomile, inače će umrijeti. Nesretnoj Psihi pritekli su u pomoć mravi jer im se sažalila ljubavnica boga ljubavi. Zatim joj je Afrodita naredila da donese čuperak vune od zlatnog runa divljih ovaca koje su pasle na drugoj obali brze i opasne rijeke. Taj zadatak Psiha je izvršila uz pomoć trske koja joj je savjetovala da sačeka dok ovce u podnevnoj vrućini zaspu pa da tada sakupi čuperke vune koji su se uhvatili za grmlje na njihovom putu na pašu. Kao treći zadatak Afrodita je naredila Psihi da donese vodu s izvora nad strmom, klizavom stijenom koji su čuvali uvjek budni zmajevi. Psiha je i taj zadatak ispunila uz pomoć Zeusovog orla koji se tako odužio za uslugu koju mu je nekada učinio Eros. Afrodita je najzad morala priznati da je Psiha izvršila postavljene zadatke, ali kako je znala da je ona to sve postigla uz tuđu pomoć, zadala joj je još jedan zadatak - teži od prethodnih.

Prema toj Afroditinoj zapovijedi, Psiha je morala sići u carstvo sjena i od boginje Perzefone, žene vladara podzemnog sveta Hada, izmoliti kutiju sa čarobnom bojom. Psiha je shvatila da je taj zadatak jednostavno neostvarljiv i zato se popela na visoku kulu da bi skočila u ponor i riješila se svih patnji. Ali to nije bila obična kula, jer je progovorila ljudskim glasom i savjetovala Psihu kako da siđe u podzemni svet i kako da se tamo ponaša i šta da uradi da se sretno vrati. Na jedno je posebno upozorila: da Perzefoninu kutiju nipošto ne otvara. Kad se sretno vratila na gornji svet, Psiha nije odoljela radoznalosti i otvorila je kutiju. Ali u njoj nije bila boja, već ledeni san smrti.

Dugo je Psiha ležala obuzeta snom smrti, na povratku iz podzemnog svijeta. ali Afrodita se uzalud nadala da će tako zauvijek ostati. Kad je Eros ozdravio od bola koji mu je nanijela njegova draga, krenuo ju je tražiti.Čim je ugledao Psihu, skinuo je s nje san, vratio ga u kutiju, nježnim ubodom strijele probudio svoju dragu i naredio joj da bez pogovora pođe do njegove majke. Za ostalo će se pobrinuti sam.

Eros je održao svoju reč. Potražio je samog Zeusa i obećao da će mu, ako dozvoli da uzme Psihu za zakonitu ženu, pribaviti najlepšu ljubavnicu na svijetu. Da li je ispunio obećanje, nije poznato. Ali Zeus je Psihu od smrtne žene uzdigao u boginju i svečano je predao Erosu da mu zauvijek bude žena. Na kraju se s tim pomirila i Afrodita, i kad je nakon venčanja Erosa i Psihe postala baka djevojčice, djete je dobilo ime Hedona - Slast
Objavio/la arrakis u 15:05 0 komentari
Faetontov pad
Faetont je bio sin Helija i Klimene. Zbog ruganja Epafa[sina Zeusovog] koji mu nije vjerovao da je sin boga sunca odlucio je provjeriti svoje porijeklo. Posto Helije nije mogao doci k njemu Faetont se uputio na istok nebi li upoznao oca. Helije sretan sto ga vidi , ali i tuzan jer ne moze biti sa njim i zenom napravi pogresku jer mu da obecanje da ce mu ispuniti bilo kakvu zelju u koja je u njegovoj moci. Faetont je samo to cekao i presretan zatrazi da on jedno jutro povede ocevu kociju prema nebu kako bi svi vidjeli da je on njegov sin i sposoban za takav zadatak! Kad je shvatio sto je ucinio Helije je pokusao odgovoriti sina ali ovaj nije htio odustati. A, obecanje je morao ispuniti jer se zakleo stiksom!
I tako je nedoraso zadatku Faetont uzeo zlatne uzde i krenuo na put bez povratka dok je Helije mogao samo zaliti za brzopletim obecanjem.
Faetont je uzivao misleci kako bi bilo divno da je sad Epaf sa njime i svi njegovi prijatelji da vide da on vozi suncevu kociju. Ocaran, zaboravio je drzati konje na uzdi i oni se otmu i pocnu slobodno juriti nebom. Faetont u strahu osine ostro konje i zategne uzde a kocija pocne ici bez kontrole previsoko tako da se zemlja ledila pa zatim preblizu sprzivsi plodnu zemlju koja po njoj dobije ime sahara. Uzalud se osvrtao nebi li vidio svoga oca i njegove dvore...
Na kraju vidjevsi da bi mogli istati bez sunca Zeus sijevne munjom i i srusi Faetonta na zemlju a konji se primire i nastave vuci kola nebeskim putem.
Od silne tuge Helije nije sljedeci dan vozio kociju pa je cijeli dan vladao mrak a, Faetontove sestre helijade se nakon 4 mj tugovanja pored njegovog groba pretvorise u topole.

Orfej i Euridika

Prema mitologiji Orfej je bio sin tračkog kralja Eagra i Kaliope, muze epske poezije. Ona je najstarija i najpametnija od muza. Ponekad se umjesto Eagra kao Orfejev otac spominje Apolon, a kao majka ponekad se navodi Luna, božica Mjeseca. U svakom slučaju, bio je božanskog podrijetla. Orfej je bio najdarovitiji glazbenik koji je ikada živio na svijetu. Svirao je liru koju mu je darovao bog Apolon. Snaga Orfejeve pjesme i svirke bila je čudotvorna. Kad bi zasvirao na svojoj liri, dolazile su ptice iz zraka i ribe iz vode i pozorno ga slušale, a divlje bi zvijeri postajale krotke i umiljate. Drveće bi se povijalo kako bi moglo slušati Orfejeve svirke i pjesme koje je nosio vjetar. Sudjelovao je sa Argonautima u ekspediciji traženja zlatnog runa. Jazon ga je pozvao jer je samo uz njegovu pomoć mogao proći pokraj zloglasnih sirena.
Nakon mladenaštva i avantura s Argonautima, Orfej se odlučio skrasiti s najljepšom od svih nimfa, Euridikom. Čim ju je ugledao među njenim prijateljicama, koje joj ljepotom nisu bile ni do koljena, Orfej je znao da će njih dvoje postati jedno. Predivna je Euridika, duge plave kose i očiju boje narcisa, uskoro postala njegovom ženom. Na dan Orfejevog i Euridikinog vjenčanja nije se rasplamsala buktinja u ruci boga braka Himeneja, što je bio predznak nesreće koja će zadesiti supružnike. Euridika je svojom ljepotom privukla pažnju čovjeka po imenu Aristej. Kad je Euridika odbila njegove ljubavne ponude, ovaj se uvrijedio i počeo je proganjati. Bježeći pred njim bosonoga Euridika nagazila je na zmiju otrovnicu skrivenu u visokoj travi koja ju je ugrizla. Euridika je od otrova umrla.
Orfej je bio izvan sebe od tuge. Pjevao tako tužno da je cijela priroda tugovala s njim. Tada se Orfej upustio u strašan poduhvat: sišao je u podzemni svijet da zatraži od njegovog vladara da mu vrati voljenu ženu, što se ni jedan smrtnik prije njega nije usudio napraviti. Na ulazu u Had svojom je lirom začarao troglavog psa Kerbera. Svojom pjesmom smekšao je i srce starca Harona, koji ga je sa čamcem prevezao preko rijeke Stiks, na drugu obalu, u zemlju mrtvih. Mili zvuci Orfejeve lire ublažili su patnje prokletih duša. Orfej je hrabro stupio pred prijestolje strašnog vladara podzemlja, boga Hada i njegovu ženu Persefonu. Had je bio strašno ozlojeđen zato što se u njegovom kraljevstvu pojavio živ čovjek, ali kada je Orfej zapjevao svoju tužnu pjesmu i sam Had je zaplakao željeznim suzama. Molio je vladare podzemlja da mu vrate Euridiku. A u slučaju da odbiju njegovu molbu, onda ih je zamolio za drugu uslugu - da i njega uzmu u svoje carstvo, gdje će on živjeti pored Euridikine sjene. Svojom pjesmom ganuo je čitav podzemni svijet. Had je odlučio da će ispuniti Orfejevu molbu, ali pod jednim uvjetom. Kada bude izlazio iz podzemnog svijeta, ne smije se okretati za Euridikom, koja će cijelo vrijeme hodati iza njega, po strmim i neprohodnim stazama. Orfej je na to pristao - savladao je većinu puta, no u jednom trenutku ga je ipak izdalo strpljenje, te se okrenuo da vidi da li je Euridika umorna, ali je tada vidio samo njezinu sjenu, kako nestaje u daljini ! Tako je sam bio kriv za njezinu drugu smrt. Ponovo je pokušao ući u svijet mrtvih, ali mu po drugi put to vise nije uspjelo i on se, sav očajan, vratio u svoj rodni kraj.
Orfej je odbijao ljubav drugih žena i okrenuo se ljubavi prema lijepim mladićima. To je razljutilo brojne žene. Tako su Orfeja za Bakhove svečanosti, ispod Rodopskih stijena, rastrgale pobješnjele trakijske žene, a njegovu glavu i liru bacile u rijeku Hebar. Devet muza plačući skupilo je sve rastrgane dijelove Orfejeva tijela i sahrane ih u podnožju planine Olimpa. Tako se još i danas priča da u podnožju Olimpa slavuji pjevaju najljepše, kao nigdje drugdje u svijetu. Ženama koje su tako okrutno ubile Orfeja bogovi su se osobno i strašno osvetili. Dok su još plesale u slavljeničkom plesu, one odjednom osjete da im se tabani pretvaraju u korijenje i propadaju u zemlju, sve dok se nisu pretvorile u nijemo drveće. Prema jednoj legendi, Orfejeva glava doplutala je do otoka Lezbosa i zato je taj otok postao kolijevkom pjesništva.
Ovaj nas mit uči da je i previše ljubavi ponekad štetno - zbog svoje prevelike brige za voljenu ženu, Orfej ju je po drugi put izgubio, jer nije bio siguran u njezino prisustvo iza svojih leđa.

Post je objavljen 28.03.2010. u 23:35 sati.