Što li vam je u glavi, u srcu il sluhu,
odgonetnut nikako ne mogu
al nije to mjera duha žednog.
Pjevam.
Hodajući cestom
bez kraja u vlastitom oku,
ne žaleći vrijeme, dan na izmaku,
nestrpljivo čekajući sutra, pjevam.
Zvonki odjek; između lica, kuća,
koritom rijeke, kroz krošnje drveća
pod krilima ptica do oblaka.
Odzvanja, pjevam.
Pjesma mi život,
jer ja sam pjesma koju pjevam,
o ženi il ptici, o drvetu il rijeci,
pjevam,
i sjetan, i tužan, i sretan.
Bezbrižan ko malo dijete,
pjevam pjesmu u kojoj sam pjesma;
i nije me briga je l` tko sluša,
rad` mene, moji su oblaci visoko.
..............................................................
Post je objavljen 27.03.2010. u 11:11 sati.