Benjamin u ponedjeljak u 10 sati nije bio online,znala je da ima važan sastanak i nije se pretjerano brinula što ga nema.
Ali..Benjamin je bio nervozan,sastanak se otegao preko svake mjere a on se nije mogao prepoznati.Je li moguće da se on tako ponaša,10 godina od smrti svoje zadnje ljubavi ništa ga nije tako uzdrmalo kao obični chat svaki dan od 10-12 sa ženom koju nikad nije ni vidio...Kolege su uočile njegovu neurozu ali su to pravdali rokovima u kojima projekt mora biti gotov..
Renata se,pak,u svom uredu posvetila svojim osjećajima ,internetu koji ju je izvukao iz depresije ali ne i iz teškog braka...Osam sati na poslu joj je postalo zabava i lijek za onih 16 sati doma..Vrijeme od petka do ponedjeljka postalo joj je teretom..Voljela bi raditi subotom i nedjeljom iako joj ne bi platili jer je znala da je i Benjamin često vikendom u uredu..
Apetiti za njim su joj narasli..Već je željela imati ga online preko cijele noći,zamišljala je njihov chat noću,kad svi spavaju i ne postoji opasnost da netko iznenada bane u ured..Imala je osjećaj da bi chat bio drugačiji...Čudila se sama sebi kako postaje stručnjak u IT tehnologiji a samo 2 mjeseca ranije nije ni čula za ICQ..
Medjutim,plašila se..Plašila se jer je osoba koju nikad nije vidjela počela ispunjavati cijeli njezin prostor,u uredu,u duši,doma..Muža više ni ne osjeća niti ga vidi kad i pored nje prolazi i nešto joj govori..Kliknula je tog muškarca želeći prijateljstvo,eventualno avanturu kojom bi začinila gorak brak..Nije željela ljubav..Prvi put danas je to spoznala misleći na Benjamina i plašila se toga jer ljubav i u prirodnom okružju češće donosi patnju nego sreću,a kamo li ovako,na drugom kraju svijeta,slobodan muškarac i udata žena..Da li je to ljubav,pitala se u nadi da ipak nije...font>
Post je objavljen 24.03.2010. u 23:32 sati.