Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/svjetionicarka

Marketing

JEDAN OD GLUPLJIH DANA U GODINI (AKO NE I NAJGLUPLJI!)



Zapalim cigaretu svaki put kad počnem brojiti one dane u godini, koje je zapravo trebalo prespavati, preskočiti, zaobići u širokom luku ili barem istrugati iz memorije. Pretjerivanje u „zlim“ ugljikohidratima ili u „Max Mari“ sasvim su legalne metode za bijeg, osim ako poslije toga nemate prokletu grižnju savjesti kao u mom slučaju, pa počnete u sebi marljivo „uzgajati“ svoj alter ego čangrizave babe.

Najviše „volem“ one dane koji se, k tome, periodično kreću jednogodišnjom frekvencijom počevši od Božića. Tome valjda pribrojiti pet dana (pokušaja) priprema za predstojeće „duhovne i ine izazove“, kao i mjesec (do dva) oporavka od istih. Ili recimo – moj rođendan! Što je već prošla godina dana?! Grrrrrr...

Naravno, od glupih uvijek postoje gluplji. I to ne samo u vašoj radnoj okolini! Kad bolje porazmislim, moj „favorit“ definitivno postaje rođendan Onog Sa Kojim Više Nisam U Kontaktu Iz Za Sad Neutvrđenih Razloga. To se odnosi na sve u kutiji „Bivši“: susjedi, najmodavci, frizeri, prijatelji (vulgaris i oni „morski“), prijatelji od prijatelja i, posebno, Bivši Bivši. Razlog prekida: prozaičan, kao i uvijek. Preglasno im centrifugira veš-mašina, onoj glupači je odrezao „simetričnije“ šiške nego meni.

Ili, Nikad mi se više nije javio (a čežnja je poprimila njegovu siluetu).

Ono iritantno cupkanje prstima, koreografija a la doktor Baltazar, smišljanje „prave“ čestitke koja se redovito pretvori u pravu grešku, udubljena tipka „delete“.

I, što sad?! Napisati mu „Jebi se do nagodinu“ ili mu jednostavno servirati intiman susret na Youtubeu sa Lily Allen u izvedbi podjednako prigodnog pjesmuljka? I onda onaj najmizerniji dio: ni hvala, ni odjebi. Stoga, hvala bogu na blogu.

Eh... Što bi bilo kad bi bilo? Možda u predvečerje pozvoni nenajavljena gošća iz udaljenog grada sa nekom smiješnom tortom, u najljepšoj haljini u gradu, jer „Dragi, za mene nema svečanijeg dana od tvog rođendana“. Chanelov "Mademoiselle" na lijevom zapešću (i negdje u kosi).

Eh...

***

(iz meni vrlo dragog filma, umjesto čestitke)

U najjezivijoj noći godine
Mene plaši samo jedna pomisao:
Da smo se mogli nikad ne sresti.

***

Večeras krećem na Yogu. Kakva bi to bila žena kad ne bih mogla napraviti špagu?!


Post je objavljen 24.03.2010. u 09:55 sati.