Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kecholand

Marketing

Hrane se mojim životom jer svoj nemaju

Ovaj post pišem kao čovijek koji je duboko razočaran , "prijateljima" barem nekih oko sebe.
Prijatelje koje sam prihvatio kao svoju dijecu, prijatelje nad kojima sam iskreno bdio, i želio im da im sve bude dobro i da budu sretni.
Iskreno i otvorena srca sam im pristupao a za uzvrat dobio razočarenje.

"Prijatelja"kojem su uvijek bila otvorena vrata doma, moga Kečolanda,i tada taj čovijek bez razmišljanja u mojoj kući , za mojim stolom toliko podlo i nisko svojim glupim upadicama , svojim ciniznom naravno namjernim , toliko se sam sebe ponizio da i da sam ja kojeg je želio svojim cinizmom povrijediti , najtužniji što sam gubio vrijeme , što sam vjerovao da u njemu imam prijatelja.
Naravno nije to tako teško kao izgubivši prijatelja u ratu,, i upravo zbog toga što mnogi ne razumiju prijateljstvo, na način kao ja , koji sve uspoređujem sa prijateljima iz rata. i u miru dajem život za prijatelja. doživim tako teško razočarenje.
Zašto ljudi ne razumiju da sve ima neke granice preko kojih se nesmije prijeći, jer zadiru u osobnost ,to su licimjeri ...koji kako kaže jedan moj pravi prijatelj oni žive hraneći se mojim životom jer svoj nemaju.
žalosno..

Usude se mene koji im otac mogu biti , usude se mene podučavati što je dobro za mene što nije. bože oslobodi to što imam konje, što sam ušao u taj divni svijet, što sam izlječio psorijazu kao da ju nikada nisam imao ,
i to od kada sam nabavio konje, od kada se družim sa prekrasnim
mladima ljudima iz tog kruga , a pogotovo što se družim sa ženskim osobama.... ma zamislite....

Ma zamislite vidjeli su me u krugu sa nekoliko žena u društvu , mene koji bi po njima valjda trebao već biti kod sv. Petra. i upravo zbog toga što ne može podnjeti moju otvorenost, ljubav prema ljudima prema dobrim ljudima
on tada krena đonom na moju osobnost. na moj život.
prijatelju to je nedopustivo , ma kako ja bio tolerantan to ti ne mogu oprostiti. to prijatelji ne čine..

žao mi je potrošenog vremena .sa tom osobom, žao mi je i ovog vremena što sam potrošio na tebe pišući ovo ,

adio.. a ti ostani nad stolom hraneći se mojim životom , dok ne pronađeš svoj . u što sumnjam..

A to sam ti rekao u lice večeras...



Post je objavljen 23.03.2010. u 23:11 sati.