Dani katkad pogode tren kada se ne nadam.
Dvijeideseta sasvim solidno gazi mjesece;
ožujak drugi put, ožujak treći put, ožujak.
Mihelić bi rekao "Majstore, ugasi svijeću" -
čuj, moja nikako da dogori, a gasiti je neću.
"...hajde, sjeti se dječaka koji maglu pije..."
///
Radničke halje upljuvane degradiranjem,
ležajevi trenutnosti svakih mislenih sati
i jedan zvuk.
Odumro.
Razlomi prostoručno trganje osobnog.
///
//
Trpljenje - tvorevine košmara izjedaju
geste zakupljene na vrijeme do odlaska
osamnaestog. Petog.
Totus mundus agit histrionem.
//
Ostavljam sebe u petici, ponad drvenog uspinjanja,
zadimljenih treperavih bića i okna prohujalih vjetrima.
Možda ponovo pronađem mjesto gdje cijene direktnost.
Posljednje umijeće nasmijanih očiju.
"...ovaj dan što na prozor lupa nije tvoj..."
Pozdrav,
eMDe
Post je objavljen 23.03.2010. u 18:42 sati.