Ne poznam one žene iznad oblaka
koje u oku nemaju odraz zemlje,
gospodarice svemira čistih ruku,
te što svoj pogled neće svinuti dolje.
Nikada se ne pokorava trenutku,
ljubav nije ono što ju izazivlje,
radovat se jutru, danu i sumraku;
srce i dušu u nepoznato šalje.
Zar žudiš mrijet za pravdu i dobrotu,
kao gospodarica što gluhe snubi;
kad znaš da umrijet ćeš sama na svijetu.
I dok ju gledam, ne poznam, a htio bi;
šapat čuti, čemu stremi u životu
ako nemaš onog tko te srcem ljubi?
.............................................................
Post je objavljen 21.03.2010. u 10:51 sati.