opirem se prvo vrijeme neumoljivosti proljeća
najradije bih ostala u zimi, stisnuta u toplom kutu
udugim noćima i u bjelini krajolika.
previše je sunca i mlačno zraka odjednom
a onda se prepustim
neka toplina me iznutra preobrati
i zima prestane vladati svojim dugim noćima i ogoljelim granama.
zahvaljujem prirodi koja mi dopušta da budem bar na neko vrijeme njen dio,
da sam sudionik tog trajnog obnavljanja, mijenjanja,
umiranja i ponovnog rađanja.
Post je objavljen 21.03.2010. u 08:20 sati.