...upoznala sam Ga.....ne znam od kuda je stvorio ružu koju sam dobila na poklon...pripremila se na minimum kako bi imala širinu prostora da me oplahne iznenađenje... očekivala sam u Njemu zakuhani ego koji se izlijeva preko ruba osobnosti...naučenog glumca koji će trenirati libido....imala namjeru skinuti jaknu, okrenuti se oko sebe i zapitati –mogu li proći....neobično je bilo imati fizičku prisutnost onoga što sam slušala i čitala....pa dragi moji reći ću Vam....dobila sam neprocjenjivih sat vremena...niti u jednom momentu nisam osjetila nelagodu, potrebu da Mu dam po prstima i kako Mu reče Seka –da ih povuče sebi....koliko li je moje oko iskusno ili koliko je On pustio sebe ne znam...ali vidjela sam povjerenje...vidjela sam prelet tuge...vidjela sam kako je majstorski u sekundama hvatao obrise ljudi oko sebe...vidjela u Njemu ono davanje sebe i svoje duše i uzimanje najboljeg iz ponuđenog ..da ..može se učiti i naučiti od Njega....ali vidjela sam prije svega Velikog Zdravka Odorčića i moj naklon njemu.....i da ruža se preša kako bi ostala mirisati među koricama njegove knjige....
Post je objavljen 20.03.2010. u 21:15 sati.