Piše Žorž Crmarić
Najblaže rečeno, krajnje je neukusno i bezosjećajno koristiti najgori masakr nakon Drugog svjetskog rata – onaj u - Srebrenici – kao argument da bi se „dokazalo“ kako su, navodno, oružane snage (u ovom slučaju, nizozemske) u kojima služe i homoseksualci nesposobne za borbu.
Argumenti pro et contra koji se već godinama iznose u raspravama o služenju homoseksualaca i lezbijki u oružanim snagama Sjedinjenih država opet su na dnevnom redu u američkom Kongresu. Puno zanimljivih stajališta već se čulo, ali ono što je kod mnogih izazvalo mučninu je ocjena umirovljenog marinskog generala Johna Sheehana da je do pokolja osam tisuća muškaraca u Srebrenici došlo zbog toga što je u nizozemskom bataljunu, koji je čuvao Srebrenicu kao UN-ovu zaštićenu zonu, bilo i homoseksualaca.
Carl Levin, predsjedatelj senatskog odbora za oružane snage – gdje je marinski general iznio te tvrdnje – rekao je da su takve ocjene „potpuni promašaj”. Oštro je danas reagirao i nizozemski premijer Jan Peter Balkenende, a glasnogovornik nizozemskog ministarstva obrane Roger Van de Watering je rekao da je “nevjerojatno da čovjek tog ranga izjavljuje takve besmislice.”
O neuspjehu Nizozemskog bataljuna da 11.srpnja 1995.godine spriječi upad Mladićevih hordi u Srebrenicu puno se govorilo – prije svega zbog toga što je uslijedilo krvoproliće stravičnih razmjera. Neuspjeh bataljuna doveo je, kasnije, i do pada nizozemske vlade, a gorke pouke brojni su analitičari izvlačili kako bi se u budućnosti izbjegle slične katastrofe. Ono što, međutim, nikada u proteklih petnaest godina (bar ne do jučer) nitko nije iskonstruirao bila je veza izmedju Srebreničkog masakra i prava homoseksualaca da služe u nizozemskoj vojsci.
Post je objavljen 19.03.2010. u 19:58 sati.