http://www.youtube.com/watch?v=ZGC7pYVpbEQ
Vodim vas na putovanje. Neće dugo trajati, stoga strpite se trenutak do dva do tri do sto...
Čas stanimo ondje gdje sam krenula - snijeg je i prostire se njivom. Prostire se oko oraha, ondje gdje u drugim okolnostima rastu maline. Bakini su gerberi cvali ovdje, a Flora i ja ih čupale i redale duž ograde u pješčane posude.
Obratite pažnju na crvenoga fiću ispod prozora kuće. Pripadao je momu ocu, ali ne radi već jako dugo. Flora i ja smo se jednom zaključale slučajno u njega i nismo mogle izaći dok nas baka nije pronašla satima kasnije.
No, stanite!
Smrznuta slika tete Anice u starom šokačkom rublju. Crna joj marama krije sijedu punđu. Tkalački stan poput vrle tvorevine - naočigled nastaje kruto platno.
Zatvorite oči i tiho brojte do deset.
- Mama, Milka mi je pljunula na klompu! - vrištim, a smiju mi se moji dječaci. Svakoga se dana s njima zavlačim u podrume gdje palimo šibice i smijemo se. Navečer se igramo žmirke ili žace i lopova. Najmlađa sam među njima, k tome i jedina djevojčica pa me uvijek pobjeđuju, ali nije važno. Ja sam Wendy, a oni moji izgubljeni dječaci. Pred Božić oni pale petarde, a ja ih se bojim pa stojim sa strane.
Nikola i Jula su mi donijeli hrpu čokolade za rođendan, a onda smo zvonili babi Vukovac s prizemlja i trčali natrag na peti kat. Bojali smo se njezinih crnih podočnjaka i šarenoga mantila u kojemu nas je ganjala kada bismo preglasno pričali pred ulazom.
Stop. Premotaj.
Stop. Dosta.
Kupile smo si burek i penjemo se na drugi kad naše gimnazije. Imamo Parlova - ono što mi nazivamo birtija 'Kod Želje'. U vrijeme svinjokolja nitko ne nosi knjige jer su nam torbe pune kobasica, čvaraka i slanine. Ako burek ne valja, jedemo šefkije (sendviče). Svatko u gimnaziji ima svoga šefkija, a moj je bez zelene salate sa svime i s više majoneze. Parlov se buni našem obrokovanju tijekom sata, ali ga sustavno ignoriramo.
Poslije jela razgovarat ćemo o seksu i problemima u vezama. Naša je strana razreda uvijek glasnija, a u rijetkim slučajevima kada šutimo učimo kemiju sa slušalicama u ušima.
Lela je opet 'prosula' buhtlu po sebi, Zrinka i Tica se guše burekom, a Lojen drži 'ajpod' i razmišlja što joj se sluša. Renda nesvjesno isplaženog jezika gleda kroz prozor. Parlov nas moli da se smirimo, čak je i bacio imenik na pod - zastali smo na minutu, a onda nastavili s pričom. Rekao je da smo fiškali i bijesan izjurio van.
Tempus fugit. Zakoračite još jednom.
Svaki dan se uspinjem Radićevom, prolazim kraj Vlade i dolazim u učenički dom. Ovdje je kao u filmovima - sve dijelim s djevojkama: kupaonicu, blagovaonicu, dvorište,... Lijepo je, mirno, a s prozora vidim čitav Kaptol i gorostasnu Katedralu. Moje cimerice su divne, Andrea i Kristina iz Jajca. Stalno jedemo slatkiše i učimo čitave noći. Andrea je najupornija, a najviše se muči s kemijom - kao da gledam sebe u srednjoj školi.
***
Retrospektiva gotova.
***
A ja u crnom. Sama.
Post je objavljen 17.03.2010. u 17:36 sati.