Viđah česte slučajeve nerazumijevanja koji prerastoše i u sukobe. Promatrao sam dvoje, a i više njih u verbalnom sukobu. Svatko je smatrao da je istina što govore, smatrajući da nije istina ono što drugi govori. Kada se meni takova situacija dešavala osjećao sam se glupo. Nikako mi nije moglo biti jasno kako onaj drugi ne razumije što govorim. ada bih tako mislio došla bi mi misao, da možda ja ne mislim dobro. Možda ja griješim i ne vidim tio, već energično štitim ono što sam izrekao. I tako, tim putem, otplovio bih u vode traženja onoga što se tu stvarno zbiva.
Prošle su godine i bilo je takovih slučajeva. Danas više ne ulazim u sukobe mislima. Kažem što mislim, ako je to potrebno, i kada naiđe početak takova sukoba odustajem. To ne znači da sam odbacio što sam čuo. Pokušavam vidjeti što je i zašto sugovornik to rekao. Uvijek postoji neki razlog i cijeli je svijet povezan uzrocima i posljedicama. Pitanje je koliko i što mogu, ili može, nešto biti od toga i u vezi sa mojim putom.
Već dugo sam shvatio da ustvari je i moj put sagrađen od uzroka koji su svijetom došli u dijelić svijeta koji me čini.
Kada tako gledam, pitam se što bi trebalo značiti neko verbalno sučeljavanje? Izgleda mi da bi to bila moja nemoć nerazumijevanja sugovornika.
Druga je stvar što on ne razumije niti sebe, a vjerojatno niti ja sebe.
Istina redovno nije ono što govorimo, mada, kako vidim, jest u onom zbog čega govorimo. To su poticaji koji kao slike nas nose u namjeri mijenjanja stanja.
Mnogima je tako riječ sredstvo. Njome mijenjaju stanje u sugovorniku ili pasivnom slušatelju. Upravo ovdje se nalaze dobra viđenja razlike istine i iskrenosti.
Istina je da se to čini, a iskrenost se očituje u namjeri kazivanja onoga što ima potkrijepu u događanju, a kazuje se da jer događaj bio.
Milionima godina stvarao se govor za prijenos informacija. Informacija uvijeek ima i svoju suprotnost, svoju negaciju ili matematički minus. Tako je moguće rijrečima stvarati zamagljivanje onoga što se zbiva. Mnoge životinje to čine i bez riječi. Tako se lovac pritaji pred žrtvom da žrtva stekne sigurnost i ne primjeti opasmost, a opasnost je stvarna i pogibeljna. Da li je lovac neiskren? Lovac zna što hoće, a žrtva pojma nema.
Slično je i kada čovjek dođe raditi i sklopi čak i ugovor, a kasnije mu gazda neda plaću. Jel gazda to znao? Ni životinju lovca nitko ne kazni, već često bude nagrađena lovinom. Nažalost ni gazdu nitko, većinom, ne kazni, već on odloži vrijeme za još nešto, često, lagodnoga života. I životinja i gazda će uskoro za opstanak u takovom sustavu tražiti nove žrtve. Rabota im je 'kratkih nogu'.
Što je sa žrtvama? Kakav je to svijet koji često napuštaju? Kakav to sustav u njemu vlada i kako se razvio? Zar je zaista ovo svijet neiskrenosti?
Tu stadoh.
Ponirem pogledom dokučiti vrijednosti kojima to opstoji. Vidim da opstoji, ali vječnim propadanjem.
Vidim kako nam je želudac mjesto gdje varimo ono što mijenjamo; što smo pojeli; što je živo bilo. Pitam se: 'Da li je naša hrana to dobrovoljno bila?' Jesmo li je lukavstvom i neiskrenošću pribavili?
Idem polako u suštinu života. I ja sam, ovakav materijalan tako stvoren i stvaran.
Stojim ovdje u vremenu blesav i zatečen. Zatečen sam mislima i viđenjia svojim.
O Bože, koliko sam nečist. Voljeli su me i učili prihvatiti ovo da im se ljubav njihova očuva. Puta drugoga nije bilo. Kolike su ljubavi majke prema djeci u prasadi prekinute za veselja polupijanih. Ma i oni su imali trenutke ljubavi.
Da, istina jest, a iskrenost?
Bože moj, zar zaista je nema do da priznam da sam griješnik.
U svijesti sa time ostaje mi za života skrušeno priznavati i moliti oprost, a ujedno razumijevanjem ukazivati na put ljubavi prema istini i njenom svjedočenju.
Pokojni tatek mi je kak malom znal reči: 'Braco nemoj tak puno razmišljati. To ni dobro.' Htel sam videti zakaj. Tatek dragi, a kaj si mislil pod ono 'dobro'? Znam, reči nemreš, kaj te ovak tu već letima ni. Je, al navek je ono kaj je, ono kaj istina je. Nismo nigdar o Bogeku pripovedali kaj nam je život drukši bil. Se probalo poštenjem gde iskrenost je važna. Da al ona je više nek samo na rečima. Sam videl i ono o čem pripovedali nismo. Srdil si se na one kaj o Bogeku pripovedaju, a se vidlo da su zločesti. Ni Bogek za to kriv. Sam sve to na svojega načina videl. Eto i danas sam sretan, kaj Bogek i meni je ruku pružil. Je to viđenje, kaj i ta ruka je tek del Istine. Znam. Bum začkomel, kaj reči nemreju …
Naj mi oprosti svaki delić svemira kaj od mene mu dojde ono kaj ni njem dobro. Prossim, da bi delal ono kaj dobro je i da dobrota bu na svetu.
Prijatelji dragi, me tak, z vremena na vreme, obuzme stanje i otplovim tam de se vidi i ono kaj se inače videti nemre. Istina je.
Sve vas volim … :)
Post je objavljen 17.03.2010. u 12:28 sati.