Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/obsijana

Marketing

Industrijski pod

Vraćamo se na direktnu građevinsku temu. Naravno neće svi postovi biti ogromni kao prošli, no ako ima neka tema oko koje bi ste voljeli da se raspišem ili stavim više slika slobodno napišite u komentarima.

Jedna od ključnih problema koje smo otkrili na nekim djelovima betonirane okućnice je nepravilnost ravnine podloge usljed čega negdje zna zaostati voda, a to smo htjeli apsolutno izbjeći ispred ulaza u kuću. Nakon rasprave konačna odluka je pala na tzv. industrijski pod. Ne radi nekakve 'estetike' zaglađenog betona već prvenstveno što smo očekivali mnogo preciznije i kvalitetnije zaglađivanje ravnine površine, čime bi se sa ništa posebno srtmim padom spriječilo ostajanje vode ispred ulaza u kuću. Odmah smo odustali od nekakvih tlakavac rješenja jer nam je ovaj prilično kritičan i bez mogućnosti (sada) nekakve kvalitetnije drenaže zbog određene ukopanosti gornjeg dijela gdje odgovara samo 'near' površinska odvodnja lijevo i desno oko kuće.

Zid

Za bolje razumijevanje situacije mora se razumijeti zapravo do kraja kako smo ogradili prostor ispred i kakve su ostale susjedne čestice. Ovdje prvenstveno mislim na 'gornju' česticu. Sama kuća se nalazi na kosini brda i gornja čestica je nakon zaravnavanja okolnog terena nekih dobrih 60-80 cm ispod gornje razine. Što je još gore, tu se nalazi nekakvi vrt (odnosno nije nekakvo popločen taj prostor) pa postoji dobar pritisak vode na našu ogradu. Ne samo opasnost od direktnog vlaženja zida, već i od često popratne pojave raznih algi i gljivica koje bi se mogle nastaniti u tom području. Bilo je tu raznih prijedloga pravilne vanjske izolacije zida, no zbog 'vrtlarskih' aktivnosti sa druge strane i 'efikasnose' čitaj 'jeftinije' izvedbe odlučili smo se za uradi sam tehniku izolacije i hidro odvajanja tog prostora.

Plan je bio postaviti hidroizolaciju do nekih metar visine, a eventualno vlagu koja bi izbijala (nismo mogli izvoditi nekakve dublje drenažne kanale i slojeve, koje opet ne bi mogli nigdje odvesti) usmjeriti ispod zida u prihvatni kanal za vodu koji će ujedno i prihvaćati vodu sa naše strane. Uglavnom, izolacija je stavljena u obliku slova Z (obrnutog) na 10 cm betonskim bloketima (do visine 100 cm) i jednako takvim betonskim stupovima za učvršćivanjem. Potom je dodan novi red 10 cm betonskih bloketa (i dodatni 10 cm stupovi) uz taj 10 cm zid čime se dobio 20 cm sendvič (10 cm betonski bloket + v4 hidroizolacija + 10 cm betonski bloket). Na sve to je dalje nadozidan zid od 20 cm betonskih bloketa i stupova.

Bilo je tu dosta nauke oko konačne visine zida, raspravljalo se o tome kako će se to uklopiti u cijeli okoliš i sl., no zapravo kako je kuća na padini i odmah iznad je vrt, bilo bi prilično čudno završiti zid na tih prvih 100 cm, i odmah u nastavku imati ravninu zemlje na nečijeg vrta. Osobito što dalje u nastavku opet terasastog platoa nalazi se susjedna kuća. Tako je na kraju pala odluka da nam taj zid bude visine nekih 180 cm, odnosno susjed je dobio zid od nekih 80 cm sa svoje strane. Postojao je određeni strah o nekakvoj masivnosti, no zapravo potpuno nepotrebno, jer kao što sam već spomenuo cijeli taj dio je dijelom ukopan u brdo, a mi ionako više ne primječujemo zid.

Sama visina zida je postala značajna odrednica daljnjeg uređenja kada smo došli do faze postavljanja prilaznih kapija, jer je određivala (istina zajedno sa ormarom HEP-a) visinu kapije, a o njoj ću nešto napisati u jednom od budućih postova. Naravno prije toga smo morali riješiti temelje takvog zida, prihvatne kanale za vodu te odvodnju te vode dalje oko kuće. Kako je to sve izgledalo možete vidjeti na slikama. Sam zid još nismo zaštitili (zažbukali, obložili) ničim i zapravo još se nismo niti odlučili koju ćemo točno tehniku primjeniti. Nije da nam se žuri. No hidroizolacija se za sada pokazala potpuno efikasnim jer u okolnostima jake kiše (sada bez ikakve zaštite) samo se gornji dio zna navlažiti.




Industrijski pod

Sama izrada industrijskog poda nije zahtjevala nekakvu posebnu pripremu drugačiju od one kada se priprema bilo koja betonska podloga. Nešto željeza za čvrstoću i naravno osigurati dovoljno dubine za beton. Sam pojam industrijskog poda je predstavlja zapravo završni zaglađeni sloj na betonskoj podlozi. Naravno nema smisla zagladiti do nekakvog 'plastificiranog' stanja tamo gdje će se hodati i izvoditi neke posebne kemije kada situacija to ne zahtjeva, tipa razina upojnosti radi nekakvih zdravstvenih standarda. Eventualno smo mogli dodati određenu boju (sa problemima svim kod otvorenih površina), no nismo htjeli jer osim što košta 2 eura više po kvadratu, teško da bi našli nešto što bi se u potpunosti uskladilo sa ostalim bojama. Sama cijena izrade poda je u doba renesanse gradnje koštala oko 4,5 do 5 eura, a tip nam je za ovu površinu (60-tak kvadrata) tražio 8 eura, koji je uključivao u biti kompletni materijal i rad. Od popunjavanja i ravnanja samog betona, zaglađivanja završnog sloja, rezanja dilatacijskih fuga i samih gumenih fuga. Inače jedini kojeg sam uspio nači za taj posao. Bio sam zvao jednog iznajmljivača strojeva da li mi može nekog preporučiti (pa i one koji koriste njegove strojeve), no tip mi je rekao da u biti nema toliko posla za njih, jer često se zna dogoditi kada se rade veliki centri u tom stilu da ti izvođači dovedu svoje kooperante kojima se isplati doći za velike površine.

Komentar našeg izvođača je bio da je za pad odnosno za odlaženje vode potrebno barem 1 cm na 100 cm širine, no mi smo imali u rangu 2 cm na 400 cm širine. Mislio sam da će to biti dovoljno za savršeno oticanje vode, no u početku je djelovalo da je napravljen recimo polovičan posao. U početku su se vidjele plohe gdje je voda slabo oticala. Par dana kasnije je došao izrezati dilatacijske fuge svakih recimo 3-4 metra, no to se pokazalo nedovoljno. Nekoliko mjeseci kasnije većina tih ploha je popucala. Ništa strašno jer su trenutno stvarno jako sitne, a i osobito što na vanjskoj podlozi naravno uvijek ima prašine i ne primječuje se to toliko, no bez obzira na to, očigledno se negdje pogriješilo. Zapravo jedan od problema u tijeku izvedbe je i bio rizik od vjetra koji je puhao i za koji je izvođač i rekao da on predstavlja jako veliku opasnost za prebrzo sušenje i usljed toga pucanje, no po njemu smo imali sreću. Naravno sada nemamo pojma da li je to imalu svoj obol pucanju.

Mimo toga uklonili smo gumu iz dilatacijske fuge u dijelu gdje je voda sporije ili nikako otjecala i sada je zadovoljavajuće stanje. Budimo jasni tu se ne radi o centimetrima vode, no očigledno rad sa tim strojevima ima neku svoju toleranciju u izvedbi od nekoliko milimetara i ako nema dovoljno pada vidjeti će se nakupine vode koje će otići isključivo isparavanjem, a to smo zadovoljavajuće rješili tek micanjem te jedne gume.



Post je objavljen 15.03.2010. u 09:48 sati.