Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/kira1102

Marketing

PUSTOŠ U GRADU

Pustoš je harala ulicama onoga grada. Neki običan tmurni dan jednome ne znači ništa, a drugoga obilježi za cijeli život.
I sada, toliko vremena nakon toga, možeš točno osjetiti onu bol koja te snašla tada. Hladna noć harala je opustošenim ulicama onoga grada. Kad se nađeš u takvom okružju, sam sa sobom, dovoljna je samo ona vjetrusina da ti pošteno utjera strah u kosti. Presavijaju se grane, lišće šušti i diže prašinu koja nemilosrdno napada. Sve donosi nevolju, svaki korak, svaka riječ, svaki pogled. U svom nemirnom srcu pokušavaš naći utjehu, spas, pokušavaš pronaći malo svjetlo koje je vladalo nekim dobrim danima. Ne znaš ni kada se točno prelomilo nešto u tebi, niti kada je ova bol zavladala tvojim životom. I od tada, sve se urotilo protiv tebe.

Skupljaju se oblaci teški, tmurni, opaki. Ništa više ne živi, sve je umrlo. I ljudi često umiru tijekom svoga života. Neki se ponovno rađaju da bi opet umrli; a drugi, oni se više niti ne žele probuditi.

Lutaš izbezumljeno hladnim ulicama onoga opustošenog grada. S grčem u želucu. S oštrim užetom stegnutim čvrsto oko tvoga srca. Noć donosi san o opasnosti. Vjetar donosi san o nesreći. Muk donosi san o bijegu. Koraci iza tebe donose san o….

Još i sada, sjećanja ti vrati pogled na pustoš koja vlada ulicama nekog grada. I sjetiš se svoga potonuća, boli i suza, uzdaha i jecaja, očaja i prigušenog vriska. A život tvoj nastavlja se od točke koju je obilježio nemir u ulici nekoga grada.



Post je objavljen 15.03.2010. u 08:14 sati.