Marketing
Sol za divljač
Krećemo u još jednu avanturu.
Ima snijega, ali to smo i očekivali, pa mirno nastavljamo dalje.
Snijeg je previše dubok za mene i moj mi se Miško smije dok skakućem.
Ali mi odmah zatim prilazi i pomaže mi.
Nastavljamo dalje kroz šumu ...
Nailazimo na zanimljive prizore.
Na mjestima gdje nema snijega, a rijetka su, Miško me spušta na zemlju da se protegnem.
Evo zašto smo došli: ostavljamo sol koju divljač liže. Moramo obići dvanaest solnica, ako se Miško nije prevario u računu.
Nastavljamo dalje uz lijepe prizore...
Evo, i moj Miško po prvi put ovo čini.
Ispraznio je svoj ruksak i po prvi sam mu put dozvolila strpati me u njega. Shvatila sam da ću tako ljepše putovati.
Pogledajte što mi je učinio, dok su raspoređivali sol. Ostavio me visjeti na stablu na kojemu medvjed oštri kandže!
Malo dalje u šumi, tužan prizor. Neka je srna nastradala ...
Evo dokaza ...
Nastavljamo dalje kroz prilično duboki snijeg.
Drina, koja mnogo trči, pije vodu iz neuobičajenog pojila.
Ja nisam žedna, jer putujem ovako!
Uz ovo se brdo trebalo popeti, uvjeravam vas!
Drina je podigla i potjerala srnu i njen ju je gospodar izgrdio zbog toga. Ali sad su se već izmirili i sve je opet u redu,
Ovdje je srna nedavno bila ...
Nismo odoljeli: morali smo se slikati pored ovog velikog panja, koji je nekad bio krasan i visok cerov bor.
Dalje kroz šumu. Već smo umorni, preko tri sata hodamo strmim i klizavim stazama.
Još jedan lijep prizor koji nikad ne dosadi gledati.
I konačno, evo nas pored čeke. Dvjesto metara dalje, parkiran nam je automobil. Još se jedan dan u šumi završio.
Sve vas lijepo pozdravljam do idućeg puta,
Av av!
Post je objavljen 14.03.2010. u 10:25 sati.