Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/enolampo

Marketing

OD HIPERSTIMULACIJE DO POZITIVNE BETE hCG


Evo danas sam konačno posložila misli i dojmove od prošlog posta do danas pa ću pokušati napisati što mi se događalo zadnjih 13 dana.
Nakon zadnjeg posta od 26.02. petka i pisanja kako sam konačno dobro u noći sa subote na nedjelju sve je krenulo na gore. Bila sam sve više napuhnuta, pao mi je tlak, bilo mi je mučno. S obzirom da sam išla mokriti mislila sam smirit će se, ali iako sam preležala cijelu nedjelju navečer mi nije preostalo ništa nego nazvati doktora jer sam počela i teško disati s obzirom da mi se napuhao trbuh do ispod cica i pritiskao mi pluća. Dr. L. je rekao da spavam s povišenom glavom i da ću do jutra vidjeti hoće li biti bolje, međutim, bilo je sve gore i gore; mučnina, proljev, teško disanje, bol u abdomenu, strašno.
Pred jutro više nisam mogla trpiti i otišli smo na hitnu na ginekologiju u KBC RI. Tamo me pregledao dežurni liječnik i nakon što je vidio jako uvećane jajnike i opće stanje zadržao me u bolnici.
Ubrzo je stigao i MPO liječnik i cijela MPO ekipa (dr. Vlastelić, Vlašić, sestre Mira, Samira i ona treća) znala sam da sam u pravim rukama. Stavili su me na infuziju bez hrane, samo čaj i bistra juha i tako nekoliko dana. Mjerili su mi tlak, temperaturu, radili razne krvne pretrage. Čak i betu koja je 10. dpt i 3. dan nakon Choragona iznosila 247. Brojka je davala nadu,ali s obzirom na Choragon nitko nije ništa zaključivao. Očekivalo se da će biti bolje, ali je postajalo sve gore, obujam je bio veći, a izmjereni unos tekućine i mokrenje nerazmjerno. Urin mi je bio skoro crn, a kada mi je bilo malo bolje kao sok od mrkve. Daleko od idealne boje.
Kada je dr. V. vidio da ide samo na gore morao se odlučiti na punkciju. Ljudi moji, punkcija jajnih stanica je mala beba naspram boli koju sam proživjela dok su iz mene izvlačili tekućinu. Radi se potpuno isto kao i punkcija jajnih stanica iz folikula samo što je puuuuno više uboda i trajalo je cijelih sat vremena. Izvadili su mi 3750 ml tekućine i ostalo je još, ali više nisam mogla izdržati bol. Vikala sam, plakala, tresla se… sva sreća da su mi vezali noge. Nisam bila mirna, već sam se povlačila na stolu dalje od doktora. Rekla sam mu da ću pobjeći sa stola i tko zna što još u onoj muci. Nije ni njima bilo lako. Na kraju su se i doktor i sestra preznojili. Mislim da je sestra zaradila upalu mišića izvlačeći tekućinu ogromnom špricom. Ni sama ne zna koliko puta ju je napunila i ispraznila. Punkcija je bila 04.03. (četvrtak). Nakon toga je bilo puno lakše i sve je krenulo laganim koracima na bolje.
U petak 13. dpt su mi izvadili krv za betu. Nikada mi teže i sporije nije prolazilo vrijeme. Stalno sam plakala svima na telefon, najgore mi je bilo što sam bila sama u bolnici i što sam rezultat morala čuti bez muža. Nervoza je bila na vrhuncu i na kraju sam oko 14h pitala sestru jesu li stigli rezultati. Prvo mi nije htjela reći jer ne smije, ali je ipak izustila po tiho, veća je od 500. Kočnice su samo malo popustile i pala je mala suzica, ali nisam baš vjerovala, čekala sam doktora. Oko 14,30h su u sobu ušli dr. Vlastelić kao predvodnik, dr. Vlašić i sestra Samira. Doktori su bili ozbiljni, a sestra se iza njih lagano smješkala. Dr.V. me pitao kako sam… nervozno… beta je 597….. Uslijedio je histeričan plač, više ništa nisam vidjela i nikoga nisam čula, samo sam plakala i sama sebi govorila… nakon više od 7 godina… ja sam trudna. Nazvala sam muža, a zatim mamu. Mužu sam rekla betu jer zna što to znači, a mami sam rekla: „Mama ja sam trudna!“ Zajedno smo plakale.
Dragi je za 15 minuta bio u bolnici. Priznao mi je da je plakao u autu, a kada je stigao sav se tresao. Dalje vam ne moram pisati kako je izgledao susret. Ostatak dana je prošao u magli.
Ubrzo sam mogla malo i jesti, a infuziju sam dobivala skoro do zadnjeg dana. Još sam dobivala i svaki dan injekciju Clexan zbog povišenog febrinogena i 3 dana nekog Albumina na infuziju.

Sjećate se kako sam bila sretna nakon zadnje injekcije Choragona, e pa nakon nje sam ih primila još bezbroj, nekoliko vađenja krvi i da ne nabrajam sva sam na rupice i plavice.

9.03. sam dobila i prvu sličicu sa 2 sitna gestacijska mjehura. Drugim riječima nosim blizančeke. Beta se popela na 2628.

10.03. sam otpuštena iz bolnice.
Terapija: mirovanje i Aspirin 100.
Kontrola za dva tjedna s nalazima jetrenih proba, natrija, kalija i kompletne krvne slike.

Danas sam puno bolje iako je to još daleko od dobrog. Trbuh mi je i dalje napuhnut, ali nije tvrd. Pazim da pijem dosta tekućine i jedem laganu hranu.

Sada treba dočekati kontrolu pa da se vidi hoće li srčeka kucati… strahovima nikad kraja.

I da, propustila sam večeru za Dan žena, ali sam pila crveni sokićsretan.


Post je objavljen 13.03.2010. u 21:40 sati.