Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/gusfraba

Marketing

Preživljavam iz dana u dan, od jutra do jutra, Bože samo daj da se probudim normalna i sutra!

Ljeto je davno završilo, Nova godina je prošla. Božićne praznike provela sam doma, balansirajući između raznih obiteljskih posjeta i večera. Ispitni rok je više manje gotov, no ne i svi ispiti. Čal je i moj rođendan prošao brzo i bezbolno. Iako nešto starija, ne nužno i pametnija, rođendan sam proslavila baš lijepo. Pizza umjesto torte je čak imala i svjećicu, moja cimerica, moj dragi, doslovno kutije i kutije poklona... Ma da hoću više, zatrpalo bi me! Ovo je najkraće što mogu, jer sam ovdje s drugim ciljem. Želim negdje reći sve ono s čime se budim svako jutro i s čim idem na spavanje. Ne o depresiji, to me obično muči tijekom dana... kad treba učiti i mučiti.

Svako jutro probudim se sa rijekom misli, koja teče sama od sebe i ne staje dok me pogled na budilicu ne vraća u realnost. Ponadam se da je ON tu, kraj mene, i da osjećam toplinu njegovog tijela. Ponadam se da me grle njegove ruke, da me privija uz sebe i da me ne pušta nikud. Ponadam se da me dira po tijelu i da će me poljubiti. No onda se okrenem i postanem svjesna da je ovo još samo jedno obično, usamljeno jutro. Često pomislim koliko ga volim i koliko sam sretna kaj je uvijek uz mene.
A prije spavanja, prije spavanja uvijek ista priča. Umotam se u poplone, dekice, čvrsto stisnem svog medu i nabijem obraz u mali jastučić. Pokušavam se opustiti, zaboraviti na sve, i koncentriram se samo na prividan osjećaj njegovog zagrljaja oko svog struka. I doista ga ponekad osjetim. Pomislim koliko ga želim, koliko ga volim, i kako ću biti beskrajno sretna kad ga opet ugledam. A zatim osjećam da se ljuljam u mrežici, u potpunoj tišini... i zaspim.

Često mi nedostaje. Volim kad je blizu, volim samu njegovu prisutnost. Volim znati da me ON čeka doma, a ne da se vraćam laptopu i MSN-u. Obožavam osjećaj sigurnosti i sreće kad iz čistog mira dođem i legnem kraj njega, stavim glavu na njegova prsa... ili na rame. I kad me tješi na moje iznenadne napadaje nemoći, plača i nervoze.

I svakim danom se nadam da će čim prije doći. Da mi bude toplo, da mi bude lijepo, da mi bude dobro.

Post je objavljen 09.03.2010. u 22:03 sati.