Marketing
Weltschmerz
Umotana se vanilija dimi,
a budi me plastični binarni glas:
Što je bilo?
Ništa.
To i jest izvor polemika
između nekoliko mojih identiteta:
Volám se Vedrana Jukičičova...
Som študentka horvatského jazyka a literatúry.
U brojnim jezicima ja i dalje ostajem sjena
jedne velike prošlosti,
jedne čudnovate prošlosti,
jedne prošlosti...
S Huxlyjem pod rukom
prevlačim vjeđe nepostojanošću
i instant – strastima koje će poginuti
prije nego stvarno zažive.
Ništa nije bilo.
Sve je bilo.
A sjećam se, rekao si,
nazvat ćeš kada ne budem očekivala
i oduzeo svaku anticipaciju.
Nažalost,
jedino se toga sjećam.
Pitaš li me gdje sam jaknu ostavila,
neću znati,
kao ni odakle
blato na mojim čizmama.
Gdje, kako, kada, s kim?
Ne znam. Ne želim znati.
Tako sam umorna...
Post je objavljen 09.03.2010. u 21:45 sati.