Pregled posta

Kiseli okus u ustima

Gastronomska sezona samoniklog jestivog bilja u kontinentalnoj Hrvatskoj je počela! Prošetala sam krajem veljače po obroncima Žumberka i uvjerila se da se vegetacija polako budi. Eto i dokaza – šafran u sto poza :o):



Kad smo već kod šafrana, a ovaj blog se bavi gastronomskim karakteristikama biljaka, samo da napomenem da cijenjeni začin za paellu ili milanski rižoto ne nastaje od tučaka ovih naših domaćih šafrana, nego od vrtnog šafrana (Crocus sativus L.) koji kod nas ne raste samonikli. Čisto ako netko dođe na ideju da sakuplja vrhove tučka – nije to to. Ovi naši šafrani navodno imaju jestive lukovice, ali ne spadaju u vrhunske delicije pa ih ove godine preskačem.
Prvo sam malo pročešljala šumu, dok je Medo uslikavao šafrane iz milijun kuteva (tako ću na ovom blogu zvati svog muža, jer me u punoj ratnoj spremi s gojzama i hlačama sa sto džepova podsjeća na Bear Gryllsa ;o)

Iako još nije bio ožujak, širom sam otvorila oči u potrazi za gljivama ožujkama. Ožujke (Hygrosphorus marzuolus) su vijesnici proljeća u svijetu gljiva - kako u to vrijeme još ne raste nijedna druga vrsta gljiva, ne može se zamijeniti s nekom nejestivom ili otrovnom vrstom. 

Ožujke (Hygrosphorus marzuolus):


Nisam zapravo očekivala da ću ih naći jer je ipak malo prerano, osim toga ova vrsta je jako rijetka i jako ju je teško uočiti jer se dobro kamuflira. Ako se naiđe na jednu, treba dobro pogledati uokolo jer se obično u blizini nađe još njih. Budući da i životinje vole ožujku, dobar signal da ih ima u blizini su i ostaci pojedenih gljiva.
Ožujka spada među kvalitetne gljive pa ću ih pažljivije potražiti kasnije tijekom ožujka. Navodno da se ove gljive pojavljuju po nekom obrascu i da se njihovo približno stanište može odrediti pomoću kompasa i geografske karte, ovisno o dobu godine – o tome ću govoriti detaljnije u idućem postu, kod opisa gljive.

U šumi osim šafrana nisam naišla ni na šta friško i zanimljivo, sve je još prekriveno mrtvim ostacima vegetacije iz prethodne sezone, pa smo izašli na sunčanu i vlažnu livadu.
Kao i šume, i livada je još prekrivene ostacima starih biljaka, ali pomalo su počele nicati baby-biljčice. Ono što sam uspjela prepoznati od jestivih biljaka su maslačak (Taraxacum officinale), ženski trputac (Plantago lanceolata), ljepljiva broćika (Galium aparine) i stolisnik ili hajdučka trava (Achillea millefolium). 

Maslačak (Taraxacum officinale)


Ženski trputac (Plantago lanceolata)


Ljepljiva broćika (Galium aparine)


Stolisnik ili hajdučka trava (Achillea millefolium)


Prve dvije su dobre za salatu, a druge dvije se mogu jesti na lešo. Poželila sam malo friške salatice za večeru pa sam nabrala malo maslačka i trputca, ali me nešto navelo da se pokolebam i sve skupa bacim u smeće. Naime, naišli smo na biljku koja mi je izgledala kao vrlo mlada kiselica (Rumex acetosa). Kako ne poznajem dobro tu biljku, oslonili smo se na fotografije koje sam imala sa sobom. Medo i ja smo se složili da je sličnost velika, pa sam ubrala mlade listiće i planirala ih umiješati u salatu.
Da provjerimo da li je to kiselica, oboje smo prožvakali dio listića – što sam kasnije otkrila da nikada, nikada NE SMIJEM napraviti ako nisam 100% sigurna da prepoznajem biljku, jer i taj mali zalogaj može otrovati. Iznenadilo me što listići nisu bili nešto kiseli, ali nisam ih nikada prije jela pa to i nije bio najpametniji način prepoznavanja. Svejedno sam ih ubrala i odlučila proučiti kasnije, što je bila druga greška – biljku treba proučiti na licu mjesta, dok je još u svom staništu jer to puno govori o vrsti, i osim toga, dok je biljka još sasvim mlada, njen izgled nas može zavarati pa je korisno iskopati korjen i to koristiti kao jedan od ključeva za determinaciju.

Kada sam došla kući, detaljno sam prolistala literaturu i na svoj užas saznala da postoji biljka čiji su listovi dok je mlada vrlo slični mladim listovima kiselice. Ta biljka je SMRTNO OTROVNA!!! Zove se kozlac (Arum maculatum). Kada je odrasla, teško da se može zamijeniti za kiselicu, ali mladi listići su vrlo, vrlo slični. Evo za usporedbu: 

Kiselica (Rumex acetosa)


Kozlac (Arum maculatum) pazi, otrovno!!


Oblio me hladan znoj! Navodno se kozlac ne smije ni okusiti jer izaziva upalu i oticanje u ustima i na usnicama, a kanije se kao znakovi trovanja javljaju bolovi u želucu, proljev, nepravilan puls, grčenje, a može nastupiti i smrt. Ni meni ni Medi usnice za sada nisu otekle, ali sam počela primijećivati da mi kruli u trbuhu. Ne mogu vjerovati da smo se u svom prvom istraživačkom pohodu uspjeli otrovati...
Daljnjim proučavanjem literature zaključila sam da je to ipak bila kiselica (Rumex acetosa), ili možda konjski štavelj (Rumex obtusifolius) obje jestive, sva sreća! Inače, izvori s interneta su ovdje malo zbunjujući jer se na raznim stranicama iste slike pojavljuju za obje vrste. Uglavnom, ono što je na našim listićima bilo karakteristično su uzduž izbrazdane, ponekad crvenkaste stapke i ponegdje svijetle točke obrubljene tamno-crvenkastim prstenom. Neutralan okus kiselice navodno je čest kod sasvim mladih listova, kakve smo mi ubrali. Kiselkasti okus se razvija kasnije, tijekom ljeta. Unatoč silnom trudu nisam uspjela otkriti točno o kojoj se vrsti radi, ali barem se dilema svela na dvije jestive.

Konjski štavelj (Rumex obtusifolius):


Tih me par sati neizvjesnosti navelo da bacim u smeće sve što sam taj dan ubrala i da idući put krenem u lov puno pripremljenija. Maslačak i trputac su vjerojatno sigurne biljke, ali problem je što to ne mogu sa sigurnošću tvrditi jer se nisam dovoljno upoznala sa sličnim vrstama i mogućnošću zamjene.
Pravila koja sam izvukla iz ovog iskustva:

Npr. tratinčica (Bellis perennis) - listovi tratinčice su nekako morfološki neutralni i bez detaljnog proučavanja ne bih ih mogla prepoznati. Navodno da su izvrsni za salatu tijekom cijele godine, ali što mi to vrijedi kada ih ne prepoznajem. Ali kada ugledam samo jedan toliko poznati cvjetić, odmah znam da se radi o tratinčici. Prema tome, bolje je pričekati da izbije cvjetić i onda krenuti u berbu, nego brati listiće napamet.

Tratinčica (Bellis perennis):



U idućem postu dat ću detaljan opis jestivih biljaka i gljiva koje sam spomenula, a zatim, bacam se na proučavanje otrovnih biljaka. 

Korisni linkovi i literatura:

http://survival.aforumfree.com/ishrana-u-prirodi-f15/samoniklo-jestivo-bilje-t110.htm

Ljubiša Grlić: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja

Romano Božac: Gljive; morfologija, sistematika, toksikologija


Sve informacije i fotografije navedene na ovom blogu uzmite sa rezervom i ne koristite ih kao jedini izvor informacija. Ja sam potpuni amater u sakupljanju jestivog bilja i gljiva, i svoje malo istraživanje radim uz pomoć dostupne literature na vlastitu odgovornost. Ukoliko se odlučite okušati u toj aktivnosti, posavjetujete se s iskusnijim znalcima





Slike preuzete sa: www3.b92.net, www.naturopathic-health.co.uk, www.britannica.com, www.ulsamer.at, commons.wikimedia.org, www.plant-identification.co.uk

Post je objavljen 09.03.2010. u 13:06 sati.