Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/zadarskosunce

Marketing

O mama sto ne volim slabice!!!!

Najvolim kad me spuca inspiracija, prouzrokovana nekim dogašajem ili pricom s nekim, ko sto se desilo veceras i jedno i drugo.
Moram usput zahvaliti i priki blogeru koji je itekako zasluzan za ovo u svom tom nasem pretresanju svega pomalo.
Krenila sam se ususkati u krevet, ali vrag mi nije dao mira, jer misli brzo lete, a do jutra ce mi samo ostat promaja u glavi.
Svasta mi se desava u zadnje vrijeme, ali sve to uzimam ko jedan bitan razlog u zivotu, u ovom slucaju je to bila jedna bitna spoznaja. Iako smo svjesni toga, negdje duboko u sebi, prigrlimo spoznaju tek kad nam se obrusi na glavu ko rjesenje neke zagonetke.
Pitala sam sebe, pitala tako i priku kako prepoznati slabica?! Svi smo okruzeni ljudima koje uzimamo zdravo za gotovo i prihvacamo njihovo ponasanje tako kako je, neki imaju manjak samopouzdanja, neki ga zaista imaju , ali najinteresantniji su oni koji to isto jako dobro glume,a u sustini ga uopce ne posjeduju.
Takvi ljudi time obmanjuju ne samo sebe, nego jako lijepo pokusavaju obmaniti i ostatak svijeta .
Puno puta kazemo kako nekoga jako dobro poznamo. To je rijetko istina, jer ako smo mi nesebicno dozvolili da oni upoznaju nas, ne znaci da su oni to isto napravili.
Stvorimo sliku o ljudima na osnovu njihovih rijeci, a u biti prihvacamo glume i laz.
Nakon nekog vremena otkrijes veliku dozu nesigurnosti u tim osobama i lagano prebacivanje da ne valja iskazivati svoju jacinu, inteligenciju, elokvenciju.
Zasto bi itko pokusao sakriti sebe? Uvijek sam pokusala naci odgovore na ta pitanja, pretpostavljam da mnogi to isto pokusavaju.
Smatram kada covjek dodje u odredjene godine, sazrijeva na svim poljima, narocito ako je prosao nesto u zivotu, ako je vidio nesto svijeta, makar dalje od Bibinja , ali mnogi ostaju tapkati u mjestu, u svojim nekim strahovima.
Najlakse se sakrivati, ne razgovarati, trpati pod tepih, jer ono o cemu ne pricas, ne vidis prividno ne postoji.
Osobno ja volim znati odgovore na neka pitanja, inzistiram na njima, lakse krenem naprijed kad se stvari rijese, ali na neka nikad necu dobiti odgovore. Volim se tada igrati obrnute psihologije i te osobe staviti na mjesto onoga koji pita, a ja ne dajem odgovore.
Tada me se etiketira ko brutalno iskrenu osobu, ona koja izaziva i kojesta slicnog, ali ja barem nisam slabic i nosim se sa svim.
Uh sto ne volim slabice, nikako, koji u svojoj slabosti igraju mulacke igre toliko prozirne da ispadnu smijesni.
Tome smo se ja i prika cudili veceras, tim slabicima i sitnim dusama, koji ne zive uopce iako disu.
Strahove rijesis ako se s njima suocis, produbljujes ih ako bjezis od njih.
Pitam se kako ce neciji zivoti izgledati kroz par godina nakon svih izrecenih gluposti, lazi, nakon svih nacinjenih manipulacija.
Kako ce mnogi pogledati ili kako gledaju odredjenim osobama pored sebe u oci , kada na drugu stranu jedno govore, a sasvim suprotno misle.
Jeben je zivot kad ga tako zivotaris, a dokazujes drugima da je sve dobro, a nit sam u to ne vjerujes.
O mama kako ne volim slabice, o Boze hvala sto ih napokon prepoznah, sto se ne uvaljah u pakao prezivljavanja i sto progledah, a sada sve sebi potvrdih. (otkud me napalo ovo glagolsko vrijeme nemam pojma)
Predivne li spoznaje i mojoj snazi da ne prezam izreci ista naglas, sto me ne dira nit daljnja akcija nit reakcija , jer ljudi moji nitko od nas nije ljeciliste za slabice J


Post je objavljen 09.03.2010. u 01:16 sati.