Prema izvještaju „Pobačaj u Europi i Španjolskoj“, koje je Španjolski zavod za obiteljsku politiku početkom ožujka predstavio u Bruxellesu, s 2.863.649 izvršenih i zabilježenih pobačaja u 2008. godini u Europi, pobačaj je glavni uzrok smrtnosti na Starome kontinentu.
U izvješću je istaknuto da bi se demografski pad u 27 država Europske unije sveo na ništicu ako bi se omogućilo da se rode sva začeta djeca. Samo je u dvije države Europske unije zabranjen pobačaj, u Irskoj i na Malti. U četrnaest država dopušten je u određenim okolnostima, a u jedanaest država je slobodan.
Svake godine u 27 država Europske unije izvrši se više od milijun i 200 tisuća pobačaja. Što je kao da se u razdoblju od tri godine pobiju svi stanovnici Milana, Praga ili Münchena, istaknuto je na predstavljanju a prenosi Radio Vatikan.
Engleska, Francuska, Rumunjska i Italija u posljednjih su petnaest godina na prvom mjestu po broju pobačaja. Najveći porast pobačaja u posljednjih deset godina zabilježen je u Španjolskoj i to 115 posto.
U zemljama Europske unije svaka peta trudnoća završava pobačajem, a svaki sedmi prekid trudnoće odnosi se na djevojke do dvadeset godina. Pobačaj je glavni uzročnik smrtnosti: ispred raka, srčanog udara i prometnih nesreća.
U Europskoj uniji ima oko šest i pol milijuna osoba iznad 65 godina više negoli li osoba do 14 godina. Uzimajući u obzir i države izvan Europske unije, svake se godine u Europi izvrši i zabilježi oko 2 milijuna i 863 tisuće pobačaja, više negoli Rim ima stanovnika.
Navedene brojke više su nego strašne, no još je strašnija činjenica što ni ovakva crna statistika očito neće probuditi savjesti ljudi, osobito onih koji donose zakone. I dalje će se vrli novi čovjek, „oslobođen“ bilo kakve moralne i religijske stege, ponašati kao da je u njegovim rukama i život i smrt. A Bog, to je samo neki dobar sjedi starac s bradom, tamo daleko na nebu.
Međutim, Bog je u ljudsko srce utisnuo, što je davno i filozof Kant konstatirao, moralni zakon, koji svakoga od nas upozorava na to što je dobro a što je zlo. Poslao je svoga sina Isusa Krista, koji je za otkupljenje čovjeka dao svoj život i ustanovio Crkvu da nastavlja evanđeosku misiju na zemlji.
S navedenim izvješćem o „Pobačaju u Europi i Španjolskoj“ može se povezati i vijest koju je objavio BBC, kako su Britanci predali peticiju Vladi u kojoj se protive dolasku pape Benedikta XVI. u službeni posjet Engleskoj i Škotskoj.
Premijer Gordon Brown je početkom prošle godine pozvao Papu u posjetu Birminghamu gdje je planirana svečanost povodom beatifikacije kardinala Johna Newmana. Time je izazvao reakciju Nacionalnog sekularnog društva koje je započelo skupljati potpise protivnika iskorištavanja novca poreznih obveznika na dolazak Pape.
„Mi, potpisnici peticije molimo premijera da zamoli Katoličku crkvu da plati posjet Pape Velikoj Britaniji i tako olakša državni budžet za 20 milijuna funti. Prihvaćamo pravo Pape da posjeti svoje sljedbenike u Velikoj Britaniji ali smatramo da je ispravnije uložiti javni novac u škole, bolnice i socijalne službe čiji će prihodi biti znatno smanjeni“, stoji u peticiji sa za sada 28 tisuća potpisa.
Osim financiranja posjeta, novinar Robert Pigott koji već duže vrijeme prati religijske teme, s predstavnicima Katoličke crkve radi na poboljšanju slanja poruke vjernicima, ali i javnosti koja strepi od otvaranja kontroverznih pitanja homoseksualnih prava, pobačaja, kontracepcije, istraživanja matičnih stanica i mnogih drugih
„Posjet predstavlja veliku priliku ali i opasnost“, rekao je Pigott za BBC.
Detalji o putu još se očekuju, a dužnosnici iz Vatikana potvrđuju da će najvjerojatnije posjet biti zakazan za rujan.
Iako se u današnje globalizirano vrijeme u kojem prije svega mediji oblikuju ponašanje i kriterije za vrednovanje istoga, Papin glas u prilog života u skladu s tisućljetnim Kristovim i Crkvenim naukom pokušava marginalizirati, nije lako kad nam netko uzburka ustajalu savjest.
Koliko god se trudili živjeti kao da Bog ne postoji, kao da je sve dozvoljeno, i kao da je čovjek jedino mjerilo svega živoga, prije ili kasnije svatko će se od nas suočiti s unutarnjim glasom koji nam progovara u dubini duše, i nitko neće moći pobjeći od odgovornosti ukoliko ne poštujemo ljudski život od naravnog začeća do prirodne smrti.
Ne može ova današnja zapadna civilizacija očekivati kako će biti blagoslovljena dok se istovremeno godišnje gotovo tri milijuna nerođene djece pobaci samo u Europi. Vapijući je to grijeh protiv najnevinijih i protiv samoga Boga koji je Stvoritelj svakoga čovjeka i koji želi da svako ljudsko biće na zemlji ostvari sreću i konačno spasenje na koncu vremena.
Temeljno je opredjeljenje na nama samima, a po savjesti svima će nam biti suđeno. I koliko se budemo više kajali, opraštali i ljubili, u toliko nam je bliže blažena vječnost. Tamo su svoje mjesto zacijelo već našli milijuni nerođenih koji su zaslužili nebo iako zemlje nisu ni vidjeli.
Post je objavljen 07.03.2010. u 21:21 sati.