Prapriča
Eto ti Balkan, u starom ritmu, novi naraštaj potajom i bunom rješava život. Stanu veselja, ne pokleknu sinovi, posive knjige, vrijeme je jedan dan i jedna noć.
Svirke ojade, nepravde dojade, prividi se skupe u legende, od iste vatre kojom se gase i strah od rada i strah rata. Iz plijesni bljesnu bjesovi, vječito gladni site pravde.
Prapriča, nikad rečena: dobro je obmana slabih… riječi i vrijeme ispiru krv i zadahe. Tri koraka dalje: “ora et labora“… krpanja i sitnice.
Lako te ostavljam, Isuse, kao prvi na svijetu, sam vjetar je što govorim. Moje je srce vrelo balkansko, lako me se postidi, lako me zove kukavnim.
U sitnom nađen, u sramoti bezbrige, poželim da me nisi ni vidio ovdje. Ima nešto u pretilom srcu da slatko trne od čeg' struna drhti.
Post je objavljen 07.03.2010. u 21:03 sati.