Marketing
Blog Doriana Graya
Marinko Koščec: »Centimetar od sreće«, roman, Profil, Zagreb, 2008.
Podeblji roman Marinka Koščeca u svom otvaranju plijeni izmjenom očišta, atraktivnošću i neobičnošću motiva i settinga, oblikovanjem i provokativnošću likova, ali ponajviše pripovjednim stilom, prekrasnim i bogatim jezikom koji bi užitak bio čitati pa i kad ne bi govorio ni o čemu. Stil je ono što nosi čitatelja naprijed, uz izuzetno dobru montažu smjene epizoda, no oko polovice romana ili malo poslije stvari postaju malo naporne: ono što je tako lijepo pripremljeno, zapravo se kasnije ne događa, ili se ne realizira na jednak pripovjedni način, pa se s dolaskom na kraj romana pomalo i mučimo. Epilozi životnih putova četvero glavnih likova tako dolaze kao olakšanje. Ne, nažalost, i kao rasplet.
U fokusu su četiri ljudske sudbine kojima je maleni dio osobne povijesti protekao u zajedništvu na postdiplomskom studiju u nekoj od zapadnoeuropskih zemalja. Svi su oni iz različitih istočnoeuropskih zemalja (jedna od njih je i naša) i nose drukčije breme iz svoje sredine, vlastitog obiteljskog i nacionalnog nasljeđa. To različito podrijetlo zgodan je element kušnje te dvije postdiplomantice (jedna od njih je udata!) i te dvojice postdiplomanata, efektno isprepleten i s nužnim okvirima njihova savezništva u pripravništvu za Novu Europu.
Oni grade zajedničke obrambene mehanizme, zdušno jedni drugima nude oslonac u krizi, seksualna zloporaba povjerenja gotovo se podrazumijeva, ali »prema vani« zajedništva nikakvog nema. Svatko sam gradi svoju karijeru, svatko sam svladava prepreke u izvršenju obveza zbog kojih je i dobio priliku školovati se na Zapadu, a i njihovi planovi nisu jednaki: neki su tu da bi ugrabili što više znanja i njime naoružani vratili se doma, drugi su pak ovdje zato da bi ostali, da bi od duhovne i materijalne pustoši svojih zavičaja pobjegli što dalje.
Već za njihova zajedničkog života naslućuju se moralna zastranjenja kojima će se sve četvero likova prepustiti po završetku studija, preuzimajući prve konkretne poslove ili političke funkcije. Mladenački idealizam naprosto će potonuti, pokleknuti pred prvim ozbiljnim suočavanjima s višim autoritetima, s krupnim kapitalom i zakonima korporacijskog biznisa, s politikom, s pravom jačega i ropskim dužnostima slabijega. Dok se školuju, vjeruju da se pripremaju biti superherojima, nikako pripremljeni za stvaran život brzo u njemu postaju žrtve, dok se, neki od njih, ne nauče i sami biti silnici; drugi biraju liniju manjeg otpora, čak i kapitulaciju, srozavši se do pukog vegetiranja.
Iz studentskog lonca podgrijavanog na zapadnoeuropskom štednjaku poput vrućaka iskipjele su četiri sudbine i krenule svaka svojim tokom, a negdje između redaka saznajemo da je budućnost ispala drukčije. Duž teksta, naime, nailazimo na flash-forward ulomke iz budućnosti, dvadesetak godina daleko od studentskih dana četvero glavnih junaka. Umjesto da se proširi novim članicama, nama, Europska se unija razdružila, regule toga prostora oblikuje krupni kapital iz kojeg se bujajućim rastom izdvaja farmaceutska industrija. U tom posteuropskom svijetu i četvero je junaka moralo propasti, moralno, ali neki od njih i fizički. Šteta što su autora te četiri sudbine zanimale više od malo detaljnijeg ocrtavanja te tek naznačene crne europske budućnosti, pa smo umjesto europske distopije dobili četiri bloga Doriana Graya, rečeno jezikom današnje informatičke ere, inače obilato eksploatiranom u ovome romanu.
Može se uživati u čitanju Centimetra od sreće, doista može, no zahtjevan će čitatelj, uz vrhunski stil, u paketu očekivati i sadržajno zaokruženije djelo.
(Objavljeno u Glasu Istre, 5. rujna 2009.)
Post je objavljen 07.03.2010. u 17:07 sati.