Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/anngell

Marketing

Nasmiješi se s mnogo dobrote i malo, malo gorčine. Oprosti životu i svijetu što nisu savršeni...

Kad ispustite čašu ili tanjur na tlo, začuje se glasan zvuk.
Kad se razbije prozor, pukne noga stola ili kad slika padne sa zida, začuje se buka.
Ali kad pukne srce, nastane tišina.
Pomislili biste da će nešto tako važno napraviti najveću buku na cijelom svijetu ili da će se čuti neka vrsta ceremonijalnog zvuka poput udarca činele ili zvuka zvona.
Ali ne, čuje se samo muk i gotovo poželite začuti neku buku koja bi skrenula pozornost s boli.
Ako i ima buke, ona je unutra. Vrišti i nitko je ne može čuti.
Tako glasno vrišti da vam uši odzvanjaju i glava puca. Otima se poput velikog morskog psa uhvaćenog u moru; zavija poput medvjedice kojoj su uzeli mladunče.
Tako to izgleda i tako to zvući, kao velika izbezumljena zvijer koja je zatvorenik vlastitih osjećaja.
Ali takva je ljubav.. Nitko nije nedodirljiv.
Divlja je i boli kao otvorena rana izložena morskoj vodi, ali kad se zapravo slomi, sve utihne.
Vrištite samo iznutra i nitko vas ne može čuti.


You never really stop loving someone.
You just learn to try to live without them...


Još uvijek se ogledava da vidi što drugi rade kako bih bila sigurna da nije posve drugačija; još uvijek se ogledava tražeći pomoć, nadajući se da će je netko pogurnuti ili joj došapnuti savjet.
No, čini mi se da ne uspijeva uloviti ničiji pogled.
Izgleda da se nitko oko nje ne ogledava i pita što sad.
Zašto ima dojam da je jedino ona zbunjena i zabrinuta zbog svojih odluka i smjera u kojem ide?
Gdje god pogleda, vidi samo ljude koji guraju dalje...

Samo ona stoji nepomično uperenog pogleda u neku daleku prošlost. I ne miče se. Stoji.

Like all people who have nothing, I live on dreams.




..suza na dlanu..


Post je objavljen 04.03.2010. u 22:41 sati.