Kad već moram pred vama da dočaram,
bol što mi tišti misli, svijetu zli;
nek` se zna da moram i da izgaram
više no umrli, slagat` stih vrli.
Jer što je bol, ako nije rani sol;
u oholosti i bezobzirnosti
tražit vrijedan glagol za prijestol,
bez savjesti u okrutnosti rasti.
Zar prezireš me tol`ko i razdireš,
rad` riječi što ruka ih označi;
a znadeš da s njima uho bodeš
u skromnom nizu što cvrči i ječi.
Jao meni, kad oholost me rani,
pa traju dani kad smo zavađeni!
...........................................................
Post je objavljen 03.03.2010. u 01:24 sati.