Slažem nit po nit po plišu dok radim sliku konja,strpljivo slažem zlatne niti a misli mi se vraćaju u prošlost,rano djetinjstvo.Sjećam se svog djetinjstva,mog djeda......Sjećam se dvorišta punog blaga od krava,gusaka,pataka.....do konja.Krasnih plemenitih životinja.Djed upreže konje u platon i idemo,idemo,nije važno gdje samo nek se vozim.A poslje djed ostavi platon pod starim dudom.Trčim u štalu dok baka doji ,da pijem još vruće mlijeko.......e to su bili dani.Danas je od svega ostao samo stari dud,nitko više ne obraća pažnju na njega.E da danas to vidi moj djed,srce bi mu puklo,da nema njegovih ljubimaca.Radim sliku a misli mi daleko,daleko.Kako mi nedostaje moj djed....ali svaki put kad vidim tu sliku ja se sjetim svega,mog djeda.I mogla bi tiho zapjevati:Ej kakve sam konje imo.......
Post je objavljen 01.03.2010. u 20:54 sati.