(1992.)
pogledom kroz prozor otkrivam snijeg
ispod je prašnjava zemlja, a iza oblaka oluje
a ti sad negdje ponovo pomišljaš na bijeg
kao da tražiš mjesto gdje baš ništa se ne čuje
čuo sam za novu automobilsku nesreću sinoć
još tri su duše otišle u vječna lovišta
dijete je iz gomile lima i dima dozivalo upomoć
a ti si čuvši sirene potrčala put skloništa
pokušah pomoći svojoj savjesti ali bilo je kasno
okrenuh se i ti si već uspjela pobjeći
poželjeh da me nešto pregazi i rekoh to glasno
a ljudi su mislili da se smijem tuđoj nesreći
krenuh tamo gdje sam mislio da me razumiju
ali ni barovi više nisu puni prijatelja mojih
i samo tražim da toče i ništa ne pitaju
kao da ću tako pobjeći od svih problema svojih
a pred očima mi je bila krvava cesta
tuđi tragovi u krvi i strah iz tvojih očiju
a pred očima su mi bila krvava ratišta
gdje su sad oni koji više uz mene ne piju
a sad u ovo mamurno jutro snijeg je promijenio sliku
prekrio je krv svojom nevinom bjelinom
tek neki vrisak iznutra me još tjera k tvom liku
tek na korak od osjećaja koji graniči s mučninom
još se pitam gdje si mada je svejedno
jer i ja bih sada trebao biti tamo kraj rijeke
gdje tragovi u krvi polako tonu na dno
jer poludjeli bi da se svih svojih tragova sjete
Post je objavljen 25.02.2010. u 09:40 sati.