Čekajući jesen.......
O usnule dokove noći vezala sam svoje snove
mjesečevim nitima ispreplela tišine
sve istine i laži nasukane o tijelo
kao brod bačen,olujom o hridi
ispod kapaka skrivene boje duge
molitva sudbini da zaobiđe,da ne vidi
što ostalo je,zidovi bez temelja
pjesme bez riječi,trenutkom zastale
na rubu napuknutog srca praznom
kao stranac na napuštenoj stanici
Ovaj val u duši što otima me meni
zapleten o jutro što sviće , uvjek isto
u bol uronilo vrijeme,razlivene misli
prašnjava umorna cesta pod stopama
dok vjetar zaboravljen u travi gazim
umoran od lutanja,od obećanja
čekajući jesen,da osjetim boje
nekada naše,sada nijeme zriju
u vinogradima rodnim,tek sjećanja
Post je objavljen 24.02.2010. u 13:13 sati.