Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/tesari

Marketing

To the audience, gesturing



"…Zapravo, sve to krene negdje oko Nove godine, a kulminira negdje oko rođendana (koji je, by the way sutra, a ne prekjučer, dobio sam reminder na vlastiti e-mailom, tako da ga ove godine neću previdjeti, zahvaljujući pomoći (?) savremene tehnologije). Ne volim zimu, a ne volim ni praznike, možda je sreća što Božić i i Uskrs za mene nisu praznici, inače bi taj sivi interval bio još širi... Grinch na kvadrat. Tako sinoć uzmem prije spavanja Churchilove memoare i čitam o tajnom njemačkom naoružavanju 1930-ih i to me uspije uspavati, no cijelu noć sanjam da je ponovo počeo rat, ujutro, iako naspavan, teško ustajem jer se ne osjećam dovoljno motiviran, dok vozim raspoloženje mi se popravlja: slušam Police, nakon 20 i kusur godina i sviđa mi se, a uz to ne mogu ne radovati se što me automobil, koji me sretno odvezao do Graza i Zagreba, ali je nakon toga totalno zaribao i proveo nekih 7 dana kod raznih majstora, sada sluša kako već godinama nije ("e jest' ga popravio, svaka mu čast!"), govorim sebi, vidiš, to je egzogena depresija, za koju je tipično da se najgore osjećaš ujutro, a onda si tokom dana sve bolje, no lakoća postojanja ne traje dugo, jer čim dođem na posao, saznajem da je pacijentu, kojeg sam radio u petak, jutros iznenada pozlilo te da je umro, s kolegama analiziram cijeli tok liječenja, ne nalazimo nikakav propust, u ovom poslu u najboljem slučaju umre 5% takvih pacijenata, svaki 20-i...
Itd, itd, itd.
Tjah.

To bi bio neki snapshot onoga što vrtim u glavi.

…Rekao sam ti nedavno, kad smo se sreli, da sam u dosta lošoj životnoj formi, rough patch, out of balance… situacije u kojima se (a čini mi se da sam ti i o tome pričao), povlačim u sebe i jako reduciram komunikaciju. Ti si jedina osoba kojoj uopće ikoliko (hm, je li to uopšte regular word? Kad čovjek ne komunicira s drugima, i jezik počne devirati) pišem…

…Čitao sam tvoj blog, rado, da. Epizoda u kojoj se pojavljuje A…. e ta mi se posebno dopala, i, ako išta, bio sam flattered načinom na koji sam predstavljen. "Orden u uglu od revera, poslednji tango ljubavi, ruka na dršci revolvera i ruž na mojoj košulji..." Hehe, kakav faca - well done. Ako mi je nešto u svemu zasmetalo, to je crna kleveta i laž da sam kardiokirug - ti očigledno nemaš posla s tom sortom, inače ti ne bi palo na pamet da me poistovijetiš s tom hordom zla. Ja sam, naime, interventni kardiolog. Ima li tu razlike?
Ima li razlike između arhitekta i građevinskog inžinjera?
A u stvari je moja zamjerka suvišna znam... jer dok sam te čitao uvijek sam imao taj isti osjećaj - kraj Annie Hall. I maloprije sam htio potražiti film, naći scenu koja mi treba i prekucati tekst, no sjetio sam se da umjesto toga mogu ukucati annie hall transcript - 0,12 sekundi kasnije, here it is:

ALVY SINGER
(To the audience, gesturing)
Tsch, whatta you want? It was my first play.
You know, you know how you're always tryin' t' get things
to come out perfect in art because, uh,
it's real difficult in life



Happy birthday draga "



Post je objavljen 23.02.2010. u 08:07 sati.