Marketing
JEDAN SASVIM OBIČAN DAN
Budim se rano na jastuku punom cvijećem snova natopljenih.
Kosovi u potpunom mraku,
započinju stare zaboravljene arije.
Razliveni šampanjac nebom s tek nekoliko kapi malinovca.
Otapanje.
Čežnja.
Al zatvorila sam vrata.
Ne diram kvaku. Tek je ovlaš okrznem u prolazu.
Zatitram. Postavljam nemoguća pitanja.
Čujem, valovi se šire longitudinalno.
Pomislim, možda želiš da ja sad opsjedam tebe. Da ti dokažem.
Al želiš mir, kažeš, pa ti poklanjam mir. Sama se borim s vlastitim nemirom.
Koračam dalje u modro veče i gutam fini pretproljetni zrak.
Liči na praznik svjetlosti.
Na Cvjetnom trgu tulipani.
Sjetim se koliko smo znali večerima sličnim ovoj,
propješačiti pričajući.
Koliko smo si davali riječi, otkrivali se.
Djeluje nestvarno, kao da sam izmislila.
Sve manje te ima u meni.
Mora bit da ozdravljam.
Kroz zrak doluta miris mimoza, mlade zemlje, probuđene trave.
Na zapadu vjetar se igra s oblacima,
pa nebo izgleda pomalo zaljubljeno...
Post je objavljen 23.02.2010. u 07:49 sati.