Marketing
××Can you hear me I am screaming from the top of the world can you hear me?××
aloha ljudi..
dakle nije me bilo..uff blago receno dosta i zao mi je zbog toga ali nikako da uhvatim vremena..tokio hotel..hm..sta tu ima posebno isticat osim sta ce brzo turneja
28.3.2010.
hvala bogu da cu i to docekat..
a sad dakle jos jednom da se ispricam zasto me nije bilo toliko dugo..pa skola vec imam ljepa 3 komada u zadnja 3 dana
..doslovno svaki dan po jedan..samo da zavrsi to vise..druga stvar sta me okupira je sreca 
..e sta ja sad tu pricam? ova kokos je napokon nasla decka kakvog oce..
to me..khm..okupira najvise vremena..i kako danas necu puno pisat o tokio hotelu moram podjelit nesto sa vama sta me uzasno muci..opet sam filozofski nastrojena pa se pripremite citat moje pizdarije sad..
dakle..muce me ljudi..dosta mi je ove monotonije,ovog sivila(sta mogu i doslovno rec jer ovdje kisa nece prestat padat jos 4 godine)..ali uvijek vidim isto..svi se izivljavaju na svima svi podmecu jedni drugima..pa cemu to?boze kao da svi zivimo neznam kako u neznam kojem paralelnom svijetu odvojeni jedni od drugih..svi samo ljutito zure nitko nema volje za zivotom nitko ne cijeni male stvari..mrzim kad se to meni desi..kad je neki sugavi dan i kad gledam samo pred sebe a ne i oko sebe..onda sama sebe lupim po glavi i kazem si alo stani na sekundu pogledaj se sta izvodis??vidim tu okolinu takvu oko sebe i onda normalno da je sve drugo losije i tmurnije i dosadnije i teze za napravit..svih samo nesto muci nitko ne gleda druge samo steamo glavama pognutim gledajuci u pod i razmisljajuci kako moramo stici ovo kako moramo napraviti ono..i to je to..i svi u glavi mislimo "samo da ovaj dan prode"..ne kazem da su svi takvi..ali moja okolina ljudi oko mene pa i oni najblizi ponekad se zatvore u sebe u neki svoj svijet i nema ih...ma dobro dosta sad o tome..nego htjela bi jos kao jedan dodatak stavit jednu pjesmu koju je moja frendica napisala i koja me dirnula zbog neke situacije u kojoj sam se tada nalazila..pa eto ubila bi me da vidi da sam to stavila na blog ali nece ona to saznat 
nema rime to je bio samo trenutak inspiracije ali sam ja "emocionalno" vezana uz tu pjesmu..duga prica...
pocinjem da shvacam u kakvom svijetu zivim
svijetu mrznje,svijetu tame kise,oblaka,
cudnovatih sjena.
vise nista nema smisla,
ljudi su sljepi,
zive u svojoj monotoniji,
zapeli u vremenu,prostoru,samo stoje.
stoje i pustaju vrijeme da prolazi.
klela sam se stotine puta da necu biti kao oni.
da necu samo cekati i gledati
kako me zivot zaobilazi.
ali ti si imao druge planove.
okrenuo si se protiv mene,otisao zauvijek,
zaatvorio sva vrata,nisi pustio nikakav izlaz,
nikakvu pomoc,
nisi se ni okrenuo,
samo si odlazio dok sam ti polako brojala korake,
i svaki njihov udar u tlo
mene je zabolio.
jos uvijek tu stojim u ovoj prokletoj sobi,
gdje sve mirise na tebe.
i osjecam kako me tvoje plave oci,
oci mrznje gledaju iz svakog kutka.
zidovi se skupljaju,stezu,primicu sve blize,gubim razum.
gdje god da se okrenem,gdje god da pogledam,
ispisano je tvoje ime krvavim slovima,
urezano u moju kozu.
samo da ti dam znak.
da sam tu da te volim,
da te sanjam i da nikad necu pustit
da te neko zamijeni.
a ti idi.
idi ali budi ono sto jesi,
nedaj da te sivilo grada promijeni,
da gledas u sunce a da ne vidis svjetlost.
nedaj da te itko povrijedi i da osjetis ovo sta osjecam ja.
ovo ludilo.ovu bolest ovu opsesiju,
ovisnost o nekomu..za nekoga..
trebala sam ranije shvatit,ranije te pustiti,
a ne tjerati te da ostanes iako ne znam gdje je bila greska?
zbog cega je nastao pad sistema,sta se promijenilo?
zato sad sjedim i postajem ono sto ne zelim.
i zato sad mi se sledi krv u venama kad netko spomene tvoje ime,
cijelo vrijeme posezem za tvojim dodirom a on nestaje.
oduzeo ga je vjetar,oduzelo ga je vrijeme.
i ustala bi,slomila satove,slomila sekunde,
vratila proslost,izbrisala buducnost,
ostala u jednom danu,jednom dahu,
samo ti i ja.
ali snove ostavljam djeci a ja moram nastaviti dalje.
paucina pomalo krpa dane a ja se ne micem.
pocinjem uzivati u toj boli.
pocinjem voljeti te suze jer me svaka podsjeti na tebe,
na jedan dan gdje bili smo jedno,jedna dusa,jedno srce,
a sad smo nista i to cemo i ostati.
Post je objavljen 22.02.2010. u 21:25 sati.