Prije ili kasnije udarit ćeš glavom u odvratnu poprečnu gredu koja će tvoj život učiniti križem. Razboliš se. Stradaš. Drag čovjek umire. Tvoje napredovanje u zvanju bude prekriženo. Prevaren si, ostavljen na cjedilu od vlastitoga muža, od vlastite žene. Drugi rade protiv tebe. Iscrpljen si. Ne možeš dalje.
Ova poprečna greda može zauzeti sve oblike i razmjere. Ne gleda na titulu i položaj, na ime i stalež, ne gleda na debljinu tvoga novčanika ni na tvoje odnose ni na tvoj ugled kod ljudi. Sretan si, sve se odvija divno. A onda je odjednom tu, ta poprečna greda. Može ti postati toliko neizdrživa da očajan poželiš jedino smrt.
Križ je realnost u svakome ljudskom životu. Ali sve manje ljudi mu je doraslo. Više ga ne prihvaćaju i ne podnose njegov teret. Ali ti nemaš drugoga izbora. Ili ćeš nositi svoj križ ili će te tvoj križ zgnječiti. Ali moći ćeš ga nositi jedino ako naučiš shvaćati skriven smisao križa.
Križ te vraća natrag k istini o tebi,
k pravoj mjeri ograničena,
slaba, ranjiva,
malena ljudskog djeteta.
Križ te može osloboditi stvari
koje te hoće zgnječiti.
On te može osloboditi
tvoje osrednjosti.
On je kao antena
preko koje možeš primiti
od Boga vijest.
Ona te neće osloboditi tvoga trpljenja,
ali te može osloboditi
od neizdržive besmislenosti trpljenja
i njegove neplodnosti.
Ti možeš opet biti čovjek.
Ti sve vidiš drukčije i mnogo bolje
očima koje su plakale.
Post je objavljen 21.02.2010. u 23:20 sati.