Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/enolampo

Marketing

Punkcija i iščekivanje...

Evo me!
Na dan punkcije sam bila mrtva, a jučer sam se osjećala nekako tupo i prazno pa nisam ništa pisala.
Sve u svemu od 6 folikula imamo 6 stanica party Punkcija je boljela kao i prve dvije, mogu cure pričati što hoće, ali... BOLI, BOLI, UŽASNO BOLI! Međutim čim čujete lijepe vijesti sve zaboravite i sami sebi možete čestitati na još jednoj uspješno prijeđenoj stepenici.
Taj dan sam prespavala i mislila sam da će sutra biti OK jer sam prethodna 2 puta drugi dan išla raditi, ali nije. Sva sreća pa sam bila doma, trbuh mi se napuhao kao bačva, imala sam grčeve (puna zraka) i užasno mi se spavalo. Predvečer me malo popustilo, ali me ulovilo plakanje i pitanje hoće li se što oploditi.
Rekli su nam da trebamo doći u 8,00h pa ćemo saznati što dalje. Grozan scenarij mi se počeo vrtjeti po glavi; prozivanje pred svima i saznanje kakva je situacija. Hoću li izdržati ili ću, kao što je više vjerojatno, rasplakat se pred punom čekaonicom.
Počeli su prozivati i prvo prozovu mene, jednom, nisam čula, drugi put, cure prenesu krivo prezime, treći put, ej pa to mene zove. Panika, ruke se znoje, zapravo već sam pomirena sa sudbinom, ali ne žena govori
SUTRA U 7,30h . Sva zbunjena pitam cure što to znači, a one govore da je to dobro da se razvijaju, sutra je transfer. Samo mi se osmijeh razvukao na licu. Iako nisam baš skroz opuštena, ZAŠTO NE KAŽU KOLIKO SE OPLODILO I KAKVA JE SITUACIJA! Mrzim tu tajnovitost, stvarno bi ih ubilo da izgovore još tu jednu rečenicu.

Ništa još malo neizvijesnosti, ali ipak je lakše wink!

Post je objavljen 19.02.2010. u 12:33 sati.