polažem uši na pločnike da čujem tvoje korake.
oči me vode ka tvojim negativima što si ih ostavio.
sunce me podsjeća na tvoj osmijeh što je rumenio moje obraze.
putujem u daleke misli.
svi se sjećamo nekoga tko je došao, sjeo kraj nas.
digao se i napustio samoga sebe.
da li se i mi dignemo i napustimo druge?
a još bitnije i sebe.
zaista?
Post je objavljen 17.02.2010. u 19:45 sati.