O, mile riječi, dok sam čekao;
k`o da mi stadeš leđa okretati,
ostavljajući za sobom besmisao
tišine u kojoj je teško živjeti.
Iz tišine čupam zadnju misao,
i nije ona lijepa kao ti,
kao dan je, kad te nisam gledao
grčevita i bolna poput smrti.
O, riječi izlomljene i bolne;
šum ste valova i pjena bijela,
na pijesku tragovi izgubljene,
idite da bi vas ona vidjela,
jer u vama život raste i gasne,
neka u vama ime pronađe, ELA.
.......................................................
Post je objavljen 17.02.2010. u 01:57 sati.