….“rame za plakanje i krevet za buđenje“……riječi koje su spomenute u određenoj prepisci … ovo je samo osvrt na njih jer su na mene ostavile dojam....
…a zvuče mi kao konačno oslobađanje, olakšanje nakon kojeg ranojutarnje sunce koje probija u sobu potvrđuje da je konačno stigao taj novi dan….ne sjećam se svojeg zadnjeg plakanja….ali plakanja da se duša isplače….bilo u miru samoće, a još manje na nečijem ramenu…..obično suze zastanu na trepavicama…i vrate se….i kako da onda iskoristim to rame….kao dekoraciju uz krevet za buđenje?…ne mora se naravno baš ni plakati da bi rame dobilo zadovoljštinu....samo tada, za te suze, nema dekoracije koja ide kao obavezan slijed… slijed koji donosi jutro buđenja
..a sa tim jutrom ne znam što bi….bojim se da za mene te riječi nisu dan koji donosi svakodnevnicu samo olakšanu za teret kojeg sam konačno izbacila iz sebe….za mene krevet za buđenje je konačno skinuta spavačica svih noćnih mora i besanih noći traženja….
Post je objavljen 16.02.2010. u 20:14 sati.