Svidila mi se večerašnja akrobatska priča.
Pa dobro nije bila loša ni ona o biseru šta je bila nikidan u propovidi, (ono kako je neki čovik da prosjaku biser… pa se prosjak vratio i upita ga da mu radije da ono što mu je omogućilo da mu preda taj dragocjeni biser… Ima pouku o ne navezanosti.
Samo razmišljajući dalje o biseru… i šta bi sve moglo biti biserom…
Ne bi ja tako dala neke bisere…)
Nego, vratimo se na akrobatsku priču…
...............................
Jedan je akrobata zavezao nekakvu žicu između zgrada.
Odlučio je pred publikom prijeći na drugu stranu i to s kariolom.
I to punom.
I malo pomalo prešao on.
Ljudi plješćuuuuu… Bravo! Bravo!
A on ih upita:
- Vjerujete li vi da mogu isto tako preijći na drugu stranu?
- Vjerujemo! – Svi su bili jednoglasni.
- Stvarno vjerujete?
- Vjerujemooooooo!
- I ti… dolje … ?
- Vjerujem.
- Dođi onda, pa sjedi u kariolu!
- Pa ovaj…. Ne bi…
I nitko se nije usudio.
Tako je 'jaka' bila njihova vjera.
Post je objavljen 12.02.2010. u 21:04 sati.