Dosjetila sam se načina
na koji ću ti reći
što imam za reći.
Pitanje je slobodnoga trenutka,
kada se aure poklope
sa sretnim trenutkom;
tajming je ključan.
Uvijek lomiš srce po određenoj shemi.
Aterirati ću:
ne volim nositi mušku odjeću
u metaforičkim kontekstima.
Pravi bi me muškarac rastrgao kroz špijunku.
Ne bi se klanjao
mojim podnevima,
ne bi slavio rođendane svakoga od mojih lica.
I savršeno bi mi odgovaralo
biti podčinjena.
Ljubavnik, prijatelj,
otac, brat, poznanik,
čežnja, mržnja...
Gori si od bakterije –
ime i prezime ne stoje uz ljudski karakter.
Ti ga nemaš.
A draže su mi pojave
koje mrzim svakim svojim zrnom
od onih o kojima nemam mišljenje.
Vrijeme je za bifurkaciju –
kad se odvojiš,
toliko ću se predati rušenju mostova
da nećeš znati da sam bila ovdje.
Autarkija je zasad puki sanak
na mehaničkoj traci vremena
kojim se bliže primičem odlasku.
Šteta svega što si htio biti.
Post je objavljen 12.02.2010. u 02:21 sati.