Tako je teško baciti u vatru uspomene koje skupljamo.
Ali ako ih ne bacimo počinju nas gušiti.
Trpamo ladice uspomenama dok ne postanu preteške.
A onda pukne.
A čemu to sve vodi?
Naravno da je teško baciti ono što nas veze s prošlošću.
Ali nisu uspomene vrijedne stajanja na mjestu.
Rođeni smo da živimo.
Živimo da se krećemo.
A krećemo se da nešto postignemo.
Vrijeme ide i ne štedi nikoga.
Onaj tko ostaje u prošlosti teško će uhvatiti sadašnjost.
Vrijeme ne pita za naše želje nego ide svojim tokom.
Vrijeme je relativno.
Pet minuta sjediti na vreloj peći čini se kao vječnost,
a pet minuta u zagljaju voljene osobe čini se kao trenutak.
Uživajte dok ste mladi i dok možete.
Post je objavljen 11.02.2010. u 12:29 sati.