ova pjesma nastala je prije jedno 6,7 godina i nastala je slučajno. mislila sam tada da znam kome ju pišem, ali kad sam ju napokon napisala, jednostavno se nije poklapala s osobom. sada znam za koju sam ju pisala. sve paše. kao da oduvijek čekam samo njega. onoga koji je cijeli život čekao mene. zvuči kao film. zvuči neoriginalno. ali, zbilja mislim da smo se tražili po prethodnim životima. a ovo je pjesma za njega.
Bubi
Ma pusti sada priče,
neka kažu što god žele.
Sjedni tu, naruči piće,
anđeli nam sreću dijele.
Sjedni bliže nego prije
samo šuti, budi tu.
Šuti! Srce snažno bije
ono shvaća razliku.
Zbunjujem te? Znam, i sebe.
Ne znam što da kažem sad.
Baš je lijepo tu kraj tebe,
baš je lijepo kad si mlad.
Mirisi mi mislima kruže
i dodiri pogleda tvog.
Ljudi su stvoreni da se druže
i svatko nađe nekog svog.
Na kraju dopusti da kažem
nešto što nije malo ni sitno.
Vjeruj, ja ti nikad ne lažem!
Ja te... ma nije bitno.