Utjeha kose
( Antun Gustav Matoš 1873-1914 )
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
....
Početak
Lik kad ugledah u dvorani kobnoj;
izdaleka bi samo tužna žena,
diviti se nisam prest`o, kosi tamnoj
i očima njenim, punim plamena.
Je li to od Amora, prevarena
duša, što sad teži osudi smrtnoj
pa se i za ljubav plaća cijena
ko bolna sjeta u noći besanoj.
Kad zaigra slučajnost i svijetlo
u kolu, trepereći iznad lica,
bljesnu moje oko, njoj se divilo.
U dvorani kobnoj punoj iskrica
poželih njenu ljubav il crno tlo;
ispod svijetla gorućih lojanica.
.................................................
Post je objavljen 06.02.2010. u 13:28 sati.