Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/kairos-student

Marketing

GOVOR NA TV-u

Govor na televiziji je autonoman, nametnut i općeprihvaćen način komuniciranja.

U 20. stoljeću govor je dominantni oblik komunikacije.
Društveni uvjeti za govor na televiziji : masovna istodobna uključenost u javnu komunikaciju, aktivna(dvosmjerna) suradnja društvenih uloga u komunikaciji, stvaranje i upotreba znakova i značenja, ritual i procedura radi održanja ravnoteže između komunikacijskih sistema i procesa.

Stvaranjem vlastitih pravila, masovni mediji stvaraju i vlastitu autonomiju.


Kao pomagalo ili komunikativna tehnika, masovni mediji mogu poslužiti da se komunikacija, javna i privatna, razviju u novom mediju.
Javni masovni mediji moraju svoje zakone stvarati tako da ne proturječe općim pravilima javne komunikacije.

Govor na televiziji

Televizija je javni masovni medij.
Ostvaruje javnu masovnu komunikaciju.
Javnost televizijske komunikacije određena je njezinim tehničkim dosezima:
U ekonomskim uvjetima današnjice može opstati samo TV koja se ne obraća gledatelju privatno, već gledatelju nosiocu neke uloge u društvu.
Rasprostranjenost pristanka na takav način komunikacije osigurava masovnost TV komunikacije: velika većina pojedinaca prati TV program i tako sudjeluje u masovnoj komunikaciji.
Govor na televiziji, kao i uopće, može biti umjetnički i retorički.
Umjetnički govor usmjeren je gledateljima posredno: oni ga slušaju kao slučajno, kao da prisluškuju, a govornik se usmjerava prema svojem tekstu.
Retorički je govor namjerno i izravno usmjeren i sugovornicima u programu i gledateljima - govornik im upućuje svoj govor.
Tek se u retoričkom govoru na televiziji ostvaruje javna komunikacija u potpunosti, komunikacija jedne društvene uloge s drugom.
Uz pomoć još jednog medija, telefona, i gledatelji mogu svoj govor usmjeriti svoj javnosti.

Govor na televiziji kao društvena činjenica

Govor na televiziji kao javna komunikacija zacijelo jest način djelovanja: pojedinci, društvene skupine ili društvene institucije preko televizijske društvene uloge govorom mogu djelovati na sve društvene uloge.
Da se govor na televiziji ovjeri kao društvena činjenica, treba potvrdno odgovoriti na četiri pitanja:
1. je li govor na televiziji način djelovanja,
2. je li to djelovanje pojedincu nametnuto,
3. je li to djelovanje općenito u cjelokupnom dotičnom društvu
4. ima li to djelovanje vlastitu opstojnost.
Zapravo, već samim time što je svaki govor komunikacija, bilo koji govor jest djelovanje.

TV traži vlastiti govor

Iako se radiodifuznom tehnologijom može prenositi baš svaki govor, TV traži vlastiti govor, različit od onog u malo različitim medijima kao što su radio ili film.

Zašto je govor na TV poseban?

Potpun odgovor na ta pitanja mogla bi dati disciplina koja bi u obzir uzela sve okolnosti i društvene i govorne.
Nova bi se disciplina mogla zvati sociolalologija (societas, lat. = društvo; lalia, grč. = govor; logo , grč. = znanost).

Društveni uvjeti posebnosti govora na televiziji

Glavna razlika u uključenosti sudionika u govornu komunikaciju TV medijem od uključivanja u druge oblike društvene komunikacije je osigurana mogućnostima tehnologije televizijskog medija.
U govornoj komunikaciji na TV komunikacija je javna, masovna i istodobna.

Govor na televiziju je dvosmjeran

Dvosmjernost govorne komunikacije televizijskim medijem ostvaruje se izravno kroz TV medij, posredno uz pomoć drugih masovnih medija (npr. pisma čitatelja u tisku) ili TV službi gledatelja

Govorni uvjeti posebnosti govora na TV

Govornom komunikacijom u televizijskom mediju profilirali su se i govorni uvjeti te komunikacije.
Škarić opisuje 5 skupina tih uvjeta: govornost, osobnost, logičnost, poetičnost i pravilnost.
Škarić na drugom mjestu razlaže iste uvjete u 3 skupine: govornost, purizam i eleganciju.
Govor za govor na televiziji postavlja jedan uvjet: da govor bude razvijen u potpunosti — govor, sav govor i ništa osim govora.
Taj je dio u definiciji govora obuhvaćen odrednicom 'optimalna komunikacija'.
Ovaj je uvjet postavljen kao generalizirajući sistem.
On će spriječiti socijalnu determinaciju govora nekim drugim sistemom (najčešće jezičnim i pismovnim) i spriječit će ograničenje govornika modnim ili kulturalno preuskim modelom govora.

Zaključak

Govor na televiziji ima posebnu i jedinstvenu društvenu ulogu.
Istodobno i masovno uključuje društvene uloge u javnu audiovizualnu komunikaciju.
Govor na televiziji jest društvena činjenica.
Sociološkim kriterijima valja dodati i kriterije znanosti o govoru, tj. lalološke (fonetičke) kriterije
Izneseni kriteriji i uvjeti posebnosti govora na televiziji nisu jedini oblik vrednovanja društvene uloge govora na televiziji, nego tek jedna mogućnost


Tatjana Ellers Bretz

Literatura:
Ivo Škaričić:U potrazi za izgubljenim govorom, Školska knjiga, Zagreb 1988.
infoz.ffzg.hr/afric/MetodeII/Arhiva02_03/Ivankovi.htm












Post je objavljen 02.02.2010. u 08:10 sati.