Marketing
Gdje je nestao razgovor?
Rado pogledam na tv emisiju Jezikova juha,
u kojoj francuski kuhar posjećuje naše restorane
i pomaže im da uspješnije posluju.
Kod svih restorana glavni problem je nekomunikacija
između osoblja, između poslodavca i osoblja....
Ne znaju razgovarati, komuniciraju svađalaćkim tonom.
I kad im Francuz Stefano ukaže na taj problem,
razmisle, pokušavaju ljubaznim riječnikom zamoliti kolegu
kuhara, ili konobar se obrati gazdi i ukaže mu na problem,
začuđeno konstatiraju da je djelotvornije i ugodnije
raditi u tako ugodnoj radnoj atmosferi.
Dogovorom i razgovorom postižu mnogo veće
rezultate nego svađom, a i gostima je ugodnije da
ne čuju svađu iz kuhinje dok jedu ili piju svoje piće.
Isto tako u svakidašnjim susretima sa ljudima nema
one opuštene atmosfere. Svak svakog gleda kao
da će mu zabiti nož u stomak, oprezno osluškuju
svaku riječ i traže skriveni, neprijateljski smisao u
onome šta govorite. Jednostavno nemaš više sa kim
zastati i neobavezno pročakulati bez straha da ti se
iz neke rečenice ne izvuće najnoviji skandal.
Postali smo tako zatvoreni i oprezni da sa nikim više
ne komuniciramo zbog straha od izmišljenih posljedica.
Usamljeni, ranjeni životom, radimo najgore jedni drugima,
a ni krivi ni dužni, zatvaramo se u svoje oklope....
Gdje je nestao, onaj dobronamjerni, ljudski razgovor??
[/IMG]
Post je objavljen 31.01.2010. u 16:58 sati.