Marketing
NNNI
Čitam danas i ne vjerujem svojim očima inače odnedavno pojačanim novim (opet)crvenim okvirima i lećama skupljim od samog okvira. Inače, prije nego krenem lamentirati o željenoj temi, ukoliko nosite naočale pa poželite iskoristiti onaj popust (ili kako god to oni zvali) što vam HZZO donira, bolje nemojte. Pita mene optičarka zašto si nisam išla potvrditi taj recept pa sam joj odgovorila da mi se ne isplati uzeti slobodan dan za redove s penzićima i obijati vrata radi 70 kn koliko inače dobijete nazad od drage nam države. Ako je suditi prema povratu poreza kojeg sam i za 2008. dobila pred sam kraj 2009. nakon što su 5-6 puta provjeravali je li stigla moja potpisana povratnica nazad njima i nakon što sam rekla da bi od sredine desetog mjeseca već stigla i u Papua Nova Gvineju, a ne u Aveniju Dubrovnik, platili oni meni konačno moje davno potrošene pare. I usput poslali i porez za auto. Razgovarajući tako s prijateljicom knjigovotkinjom, zaključila sam da ga ne želim platiti. Ne zato jer mi je tih xy stotina kn nedostižna cifra, nego zato jer su smradovi. Ako sam ja u stanju čekati 31.12. da bih dobila svoje pare potrošene za privatne preglede (koje zakazujem jer je zdravstvo takvo kakvo je), osiguranja i slično, čekajte i vi mene ili još bolje, oduzmite mi taj porez za CMV s onog što ćete mi za 2009. uplatiti 31.12.2010. ili koji dan ranije. Slobodno si uzmite i kamatu. I haračite i dalje. To očito jedino znate…Ono o čemu sam htjela progovoriti je jedna skica iz vijesti o poduzetnici iz Rijeke koja je ulupala priličnu količinu novca u otvaranje fast fooda. Pa odmah došli fletni inspektori i zaključili da mora izbaciti pizzu jer ona, eto, prema tamo nekom pravilniku kojeg je smislio Bajs i njegova klika ne spada u fast food, odnosno, kako su to oni formulirali nije „jednostavno jelo“. Kotlovina, kotleti i pržene lignje jesu, da apsurd bude veći. Zanimljivo je isto tako, da većina nas, kad i pojede nešto s nogu, pojede najčešće komad pizze, a ne kotlovinu jer ju baš i ne možeš pojesti s nogu šetajući ulicom, ali ne…Zabrani malom čovjeku da radi ono što će mu donijeti najviše novaca od takvog biznisa. Žalosno, prežalosno mi je to, da kad se i netko odvaži na otvaranje nekog posla u ovom vremenu kada svakodnevno pljušte stotine otkaza da ga srežu u startu. Jer, pobogu, čemu raditi? Čemu zaposliti dvoje ljudi? Zašto da ljudi uopće rade? Bolje je čekati naknadu s burze i socijalnu pomoć. I mlatiti praznu slamu o tome kako je pizza vrlo složeno jelo. Pravi slow food, pače. Još se i jede u slijedovima, krišku po krišku. Taj maestralno složeni prehrambeni artikl se po mogućnosti zalijeva arhivskim barrique vinom iz 1963. Onako s nogu, iz plastične čaše. Mislim da je vrijeme stvarno za jednu drugu vrstu noge. One u dupe dotičnom s prezimenom instrumenta popularnog na veselicama u Zagorju. Eto, svaki put kad pomislim da me više ništa na ovim prostorima ne može iznenaditi, razbiju mi iluzije.
Post je objavljen 30.01.2010. u 16:25 sati.