Uvijek smo slušali kako na nama svijet ostaje. Nismo baš presretni s onim što smo dobili u miraz, mislim pritom na stanje naše države općenito.
Srećem svoje prijatelje tijekom godina, svi smo u međuvremenu reklo bi se odrasli i krenuli nekim životnim putevima, neki traže posao, neki završavaju fakultet, neki već rade, neki već imaju privatne obrte, neki samo sanjaju...
Sretna sam zato kad pronalazim među svima njima one koji svoje snove i ostvaraju:
Izvor: jutarnji.hr
ZAGREB - Ispred zgrade Hvidre u Slovenskoj 21 uskoro bi trebao biti postavljen spomenik hrvatskim ratnim vojnim invalidima i žrtvama Domovinskog rata.
No za razliku od mnogih drugih spomenika, neće to biti nikakva bista, figurativni spomenik s ikakvim vjerskim ili političkim konotacijama, nego jedan posve drukčiji spomenik koji na profinjeni način čuva sjećanje na Domovinski rat, slavi pobjedu i oslobođenje teritorija Hrvatske te daje nadu u bolje sutra.
Spomenik je to koji podsjeća i ne zaboravlja, a ujedno je i suvremena arhitektonska intervencija koja će gradu dati novu urbanu dimenziju u oblikovanju javnih prostora.
Ovi 26-godišnji arhitekti daje nadu u bolju budućnost, neku bolju Hrvatsku.
Tim pobjedničkim radom Ive Baljkas, Mire Romana te Luke Vlahovića, spomen-obilježje postaje cijeli park ispred zgrade Hvidre, a snažna simbolika postiže se upotrebom čahura topovskih granata te zelenim humcima koji podsjećaju na ožiljke nastale u Domovinskom ratu.
http://www.jutarnji.hr/spomenik-koji-vole-i-branitelji-i-struka/520853/
Daljnji komentari su suvišni.
Ponosna sam i voljela bi da svi mi krenemo ostvarivati naše snove uljepšavajući pritom vlastitu državu koju smo dobili u nasljeđe, pokušati živjeti i pridonositi zajednici za dobrobit svih. Stvoriti bolju i ljepšu Hrvatsku mladim snagama kako bi naša djeca imala bolje uvjete za rad i život.
I sama sam dobila vjetar u leđa uspjehom ovih mladih ljudi.
Post je objavljen 29.01.2010. u 13:55 sati.