Marketing
Moj did Major
Pokušaj sjećanja na posmrtni govor djedu Marku - Majoru koji sam imao na groblju u Ogorju 1995.: S njim odlazi dio Ogorja, ona plemenitost i dobrota. Velikodušnost i spremnost da svakom priskoči pomoći. Nema onoga kojem on ne bi uzorao, pokosio kad ga je zapitao. Svojim konjima bi to učinio - za svoje Ogorje sve bi dao. (Ne mogu se sjetit ali rekao bi i ovo) Ponosan je bio na svoje Ogorje i ono se ponosilo s njim. Kad je zaprijetio rat našem selu on se uspeo na Svilaju da ga brani. Išao je kao veliki rodoljub domobran. To je bio to je i ostao do kraja. I kako se rat razvijao postao je partizan. Bio na Neretvi, Sutjesci. Hrabar, bistar kakav je bio dobio je i čin majora. Dali su mu da bude komadantom Riječkog garnizona. Častan, ugledan, dobra penzija - ali on nije zaboravio svoju Krivaju, Sovinicu. Vraća se u svoje Ogorje i sa svojim Putkom i Zekanom nastavlja orati, donositi darove svome Ogorju. Koje mu je zahvalno dalo i komadić zemlje da vječno otpočine u svom Ogorju koje je toliko volio. (Preuzeto: www.ogorje.net)
Post je objavljen 29.01.2010. u 09:49 sati.