Marketing
Hranimo divljač - 3 dio
Krenuli smo dalje. Oni su hodali, a mene je Miško nosio u vindjakni, gdje mi je bilo lijepo i toplo i odakle sam sa neubičajene visine mogla uživati u krajoliku kroz koji smo prolazili.
Krasni su se prizori smjenjivali ...
Drina je bila neumorna: jurila je ispred nas i oko nas i često provjeravala gdje smo.
Kad bi ovako zastala, znali smo da je nešto nanjušili, pa bi napeto gledali oko sebe, ali ni jednu zvijerku nismo uspjeli vidjeti. Nije bilo čak ni ptica!
Miško me spustio na zemlju, kad smo stigli do posljednje točke na kojoj ostavljamo hranu. Malo sam uzbuđeno njuškala, jer tu su prolazile divlje svinje!
I zatim polako nazad ... pored čeke u kojoj lovci čekaju na divljač.
Uskim putevima prekrivenim snijegom koji se počeo topiti pod jakim suncem ...
... koje nije uspjelo istopiti debeli pokrivač leda koji je divljači onemogućio piti sa ovog pojilišta ...
... pa se lovac Boris prihvatio posla i sjekirom razbijao led. Uvjeravam vas da se namučio. Zatim smo krenuli prema kolima parkiranim prije ulaza u lovište ...
Konačno u autu! Tu je toplo i ugodno i odmah sam nakon svih uzbuđenja zaspala na Miškovim koljenima.
Za kraj, pogledajte mjesto na kojemu su rovale divlje svinje i koje sam pažljivo ponjuškala.
Sve vas lijepo pozdravljam! Av av!
Post je objavljen 27.01.2010. u 09:52 sati.