Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nenadbego

Marketing

BEGIZMI 144.

ČEMU SLUŽI MOZAK?


JESAM, LUD SAM... E, PA NEĆU ODSTUPIT! I ŠTA MI MOŽETE!

NE DOLAZI U OBZIR, ODABRAN SAM OD BOGA ZA BEGU!

I TO NA LEGALAN NAČIN!



Bego ustaje i odmah je superhiperaktivan, pali kompjuter i igra videoigru.
Bego: "Ženo, dodaj mi kavu i cigarete. Kakav nam je plan? Šta ćemo danas raditi? Šta bi mogli za ručak? Hoćemo li izaći van ili ostati kod kuće? Šta ćemo, šta ćemo, šta ćemo?"
Žena: "Za Boga miloga, tek smo ustali. Ne radi mi mozak odmah kao tebi čim ovoriš oči. Ti si lud."
Bego: "Dobro, evo ovako ćemo. Ti skuhaj ručak, a ja ću otvoriti prozor."

Žena: "Ovako ćemo, ja ću skuhati ručak a ti se pobrini za račune. Stigle su nam opomene."
Bego opet sjeda za kompjuter: "Dobro."
Žena: "Ma šta sad to radiš?"
Bego: "Da bih platio račune, najprije moram doći do svog novca. Ima koncerata koji mi još nisu plaćeni. Evo pogledaj na primjer ovaj, već osam mjeseci mi nije uplaćeno ovh tisuću kuna... pa ovih tisuću i pol od prije šest mjeseci... pa onda ovaj koncert, vidi ovaj sam već zaboravio..."
Žena: "E?"
Bego: "Šta e? Pišem opomene koncertnim direkcijama, gradskim upravama, turističkim zajednicama..."
Žena: "Pa ne možeš ti njima slati opomene."
Bego: "A kako onda drugi meni mogu?"
Žena: "A šta ćeš ti njima isključiti ako ti ne plate?"
Bego: "Hm..." Diže se i navlači jaketu.
Žena: "Gdje ćeš sada?"
Bego: "Do kafića. Razmišljati šta ću im isključiti."


U kafiću Boran nevjerojatno dobro podnosi Begu... barem neko vrijeme. Svaka čast!

Za šankom Bego razmišlja, a Boran mu dodaje pive.
Bego: "Je... nije... ma moglo bi biti... ma ne, nema šanse... a možda je ipak... ma nemoguće... ali šta ako ipak... ma neee, ma gdje bi to..."
Boran: "Šta te muči?"
Bego: "Ma sve. Ljudi. I svemir općenito."
Boran: "E?"
Bego: "Vidi gdje su mi usta. I gdje mi je nos."
Boran: "E, pa šta?"
Bego: "E pa ne mogu disati, govoriti, pušiti i piti pivo istovremeno. A znaš zašto? Jer od nosa i usta ide samo jedna cijev kroz grlo i onda se dolje račva u pluća i želudac."
Boran: "Pa dobro, tijekom evolucije su se te neke stvari malo optimizirale. Priroda je štedljiva."
Bego: "Ma nemoj! A čemu onda služe organi koji ničemu ne služe? Slijepo crijevo, pinealna žlijezda, mozak?"
Boran: "Ovamo je štedljiva, a ovamo se razbacuje. Priroda je ženskog roda."
Bego: "Ja to zovem jako loš dizajn. Da se mene pitalo nos bi mi bio ovdje na plućima, a usta odmah tu kod želuca. Vrat je slaba točka, pa kad bi oči i uši stavio recimo ovdje na ramena, glava bi bila nepotrebna."

Boran: "A kažeš, mozak nema funkciju?"
Bego: "Ima jednu. On je hladnjak, ko kiler u autu. To je organ u kojem se hladi krv. I to je jedina njegova funkcija koju poznajem i priznajem."
Boran: "Onda ti shvaćaš tijelo kao stroj. A predstavljaš se kao veliki duhovnjak."
Bego: "A gdje ti vidiš kontradikciju? Je li Lamborghini Diablo nastao kao nastavak razvoja Countacha?"
Boran: "Ne kužim."
Bego: "Lamborghini je Countacha razvijao dugo i vremenom je bivao sve nezgrapniji. A onda je odlučio tu mašinu preoblikovati i tako je nastao Diablo. Diablo je Countach, ali s krasnom aerodinamičnom linijom. Trebalo je poprilično kompromisa da taj moćni stroj sa svim svojim cijevima i pizdarijama stane unutar nove karoserije."
Boran: "Još uvijek ne kužim."
Bego: "Ako je čovjek nastao na Gospodinovu sliku i priliku, a Bogu ne trebaju unutarnji organi da bi opstao... zamisli koliko je kompromisa trebalo da se svi ti ljudski organi, žile i oslala govna utrpaju u oblik koji će biti bogolik. Zato je čovjek sastavljen iznutra ko preko neke stvari."
Boran: "Ti si lud!"
Bego: "Hehe, ajde mi reci nešto što ne znam."

U to u kafić ulazi Stevo iz Stividena,
Stevo: "Šta treba dati slonu kad dobije proljev?"
Bego: "Prostora."
Stevo: "Eto čovjeka koji razumije."
Bego pogleda Borana: "Eto vidiš!"

Ljudi se drže za glavu, a Bego i dalje sere.
Bego: "Vi mislite da je svemir savršena Božja kreacija. A Jupiter, najveći planet u Sunčevom sustavu je plinoviti div sastavljen od metana. To je samo jedan neizmerno veliki prdac. A tko je to tako gadno prdnuo? Čovjek možda?"
Stevo i Boran: "Nije."
Bego: "Jupiter je dakle Božji prdac. I sad ćete vi meni reći da ja nisam duhovan! A ja u svemu vidim božju ruku. Ili guzicu, a što je svejedno, jer on je Apsolut."
Stevo: "A ti si apsolud!"

Nakon par sati, cijeli kafić je na izmaku snaga, Begu više nitko ne može podnositi. Neki bi i otišli, ali više nemaju snage.
Bego: "Sad sam se sjetio zašto sam došao ovdje."
Umorni Stevo: "Zašto? Zašto nisi ostao kod kuće?"
Umorni Boran: "Da bi popio gajbu piva i nas uništio do temelja?"
Bego, tek sad pun energije, razdraganosti i spoznaje: "Ne, nego da bih shvatio šta ću isključiti onima koji mi ne plaćaju."
Stevo: "I šta ćeš im isključiti?"
Bego: "Pomislio sam da bih im mogao isključiti smisao postojanja. Ali onda sam shvatio da za to nema nikakve potrebe."



(nastavit će se)

Post je objavljen 26.01.2010. u 23:40 sati.