Još uvijek u meni odzvanja
šaputanje „Cesarićevog sutona“ ,
oh, ti snovi vječnog sanjara…
Sjećam se, te večeri, tog rastanka,
i tvojih riječi se sjećam; „ko zna“,
-„Ko zna (ah, nitko, ništa ne zna…)“.
Ko zna, promatraš li suton,
ko nekad i prve zvijezde kada sinu,
jesi li ko ja, još onaj isti sanjar?
Ko zna, kako je to buditi se
i poželjeti, „dobro jutro“,
nekom tko je daleko, daleko…
„Ko zna“, još uvijek u meni treperi,
i dok se tako pitam, i dok čekam,
„vrijeme se kreće, kreće ko sunce u krugu“.
...........................................
Post je objavljen 25.01.2010. u 12:21 sati.